Volt Vitman i pornografija u podne

Filed under: afirmator,broj-35-februar-2015,poezija,poezija i proza |

Dječak u pocjepanim hlačama       

 

Dječak u pocjepanim hlačama

naginje glavu kroz prozor

dugo modro ljeto

i njegove oči isjeckane na kvadratiće

razbacane na površini neke crne žablje vode

Dječak u pocjepanim hlačama

piše pjesme

ni sam ne zna kako

ni sam ne zna zašto

i dokle to traje?

sva ta farsa

to batrganje među proplancima

dokle to traje

sav taj muk

umjesto električnih gitara

i bubnjeva

umjesto svih osunčanih sela i gradova

u kojima žive svi ti sretni ljudi

sa svojom djecom

i njihovom djecom

 

reci mi nešto

reci mi dokle moram da držim otvorena usta

zašto ždrijelom zapinje hljeb

reci mi sve

ne puštaj me dok mi ne kažeš sve

nemoj da se pretvaraš i da lažeš i da se izbjegavaš

 

reci mi nešto

reci mi nešto ukusno

čarobno

 

od moje jednokratne sreće te dijeli jedno jutro

i onda ništa ne bude posebno

ureže se u rebro

 

i tim rebrom šaraš leđa

tim rebrom jedeš hranu

tim rebrom češljaš kosu

 

kroz to rebro vidiš sve

kroz to rebro proturiš prste

kroz to rebro

kroz to malo ničije rebro

cijeli svijet jednako diše

 

 

Prodavnica

 

balkansko sunce mi razmazuje podočnjake

oblačim potkošulju i namještam lice

za novo jutarnje tumaranje

svoje tijelo čuvam ono je jedino što

mi je ostalo Što su mi dali

nisam siguran koliko ću još

niti da li se iskreno mogu prodati

za nečiju sreću

za nečiji trenutni užitak

preporodio bih se u ženu koja zna

šta dolazi sljedeće

ali ne mogu rekonstruisati

glad za bijegom

nosim noge koje vide daleko ispred mene

same se naginju ka cesti

a ruke se šire ka prodavnicama

čistih izloga

u njima su muškarci u odijelima zalizani

sa svojim telefonima

koji konstantno zvone unutar dubokih džepova

gdje se grče znojavi prsti

ozbiljnih karijerista

podijeljeni smo staklima

i oni me ne konstatuju

 

 

Dok ne postanem pjesma

 

Dobro si se smjestio

vide ti se razapeta krila

trbuh težak kao Zemlja

u njemu korjenje

za koje ćeš nas vezati

i sačuvati

do beskraja

učićeš me kako se uče dječaci

kako vodu da pijem

sunce da gutam

učićeš me kako se uče

prvi mrtvorođeni

kada ih šakama pričvrste za

drveća

i šibaju

i šibaju

dobro sam se smjestio

u tvojem grlu gore moje mošti

nećeš me pustiti svijetu

dok ne postanem

pjesma

 

 

Pornografija u podne

 

Iz daljine

Kevinova tetovaža podsjeća na čudnovate rogove jelena

kada se primaknem monitoru

i raširim kapke

sve što vidim jesu krila leptira

preslikana na iskvarcanim leđima

ili su to možda krila vrane, teško je reći

Ispod pupka Kevin takođe ima nešto nacrtano

nekakav natpis

kojemu kamera ne daje posebnu pažnju

ni smisao

Nešto što se preklapa sa trbuhom njegovog

partnera

i tako predstavlja nedostižnost

nestvarnost cijele scene

koja u biti to i jeste

samo scena

zabava za odrasle

Kevin govori da vodi računa o ishrani

tvrdi da dobro poznaje svoje tijelo

ne jede ništa dvanaest sati prije snimanja

stvar je individualna, dodaje znalački

radite ono što vam u datom momentu odgovara

tako je uspijeh zagarantovan

Kevinov zadatak pored profesionalnosti jeste

svakako i dobar provod

Njegova iskustva su brojna

Zahvalan je svojim fanovima

režiserima

za kraj poručuje

da će uskoro osvojiti cijeli svijet

ali ljubav je ipak Amerika

 

 

Momak

 

Voltu Vitmanu

u jedno proljećnje popodne

 

 

Posred tvojeg stomaka leži zlovoljna crna buba

koju je ćaća zvao Švabama

kako bi im dao na značaju i strahopoštovanju

Svukao si se do bokova

dok ti se prsti uvlače u spojene garave

obrve

 

Podigneš se povremeno,

tek toliko da poturiš još

koji jastuk

U prozore koje su ti ostavili nesređene

provaljuje još jedna crvena zraka i

neumoljivo se zaustavlja na tvojim zjenicama

Ti si čovjek u rascjepu i tvoje usne mucaju

„Još“

 

Golo meso pod teretom nepripadanja

 

 

Jaranica

 

U proljeće dođe čovjeku vrijeme nekog bijesa

obuzme ga očaj u grlu kao kaša iscijeđenog voća

koje nikako da proguta, svi više vole Coca-Colu

Došla jaranica da pozajmi cigara

nema za kutiju, nema za piva

Spremni smo za šetnju, svako je obukao svoju

omiljenu odjevnu kombinaciju

Izašli smo napolje i razgovarali o suživotu

s političarima

Onda bih ja, sasvim slučajno podvrisnuo u stranu

a komšinica će ti: Boško opet priča sa samim sobom

Boško opet ne pije tablete

Ma kakvi komšinice, odgovaram

moja jaranica je tu

Došla je da pozajmi cigare

idemo u šetnju zaboga, proljeće je

Moja jaranica je tu

Pokazujem na naduvanu lutku pod pazuhom

Zar ne vidite da od sreće više

ni ona ne zna šta će

 

 

Nevjernici

 

Neuredno zamotan u još jedan ponedjeljak

Čitam autore koji su otišli mladi a kuda tek

idu nevjernici kao mi šta nam izvire iz ušiju

žestina riječi kojima se gutamo čini vene još debljim i otpornijim.

Pretraživanje mesa

hrapavost prstiju koji leže umotani na tastaturi

Kuda idu nevjernici kao mi. Život prestaje u tridesetoj

nikako da se otkotrljam do sljedeće glave

aprilski snošaj vjetra i kiše

oscilacije temperatura

čine me rasklimanim da sagledam izvitoperenost

u kojoj godinama tapkam

pakujem torbe

i uvijek nešto zaboravim

sebe tako glupavo praznog da sagledam

širinu nad kojom vitlaju svi pokušaji

Dotrajalost me čini užeglim i beskorisnim

Moje kosti su veliki noževi Njihova zakržljalost je

duhovito uznemirujuća

Ništa se više ne može

Odsjeći

 

Kovac

 

 Kovač, Dominik
Živi u Sarajevu.
Objavljuje poeziju na internet stranicama i blogovima.