Nikad seljak nije bez problema
i uvek se on na nešto žali,
loše vreme, besparica, suša
i još mnogo toga njemu fali.
Da se briga svojih rasterete
seljani bi i zabave malo,
neki koncert, film ili priredbu,
do kulture jako im je stalo.
I kad sami porade na tome,
pa i tada za njih nema sreće,
za predstavu koju bi spremali
treba bina koja se okreće.
Ovog puta to je neophodno,
jer komad bi imao dva čina
najpre pijac’, pa spavaća soba –
zato treba ta pokretna bina.
Prva scena – tezga na pijaci
gde seljanka mladi sir prodaje
i gospodin jedan što razgleda
i na njenu cenu ne pristaje.
Da seljanka nikuda ne žuri
videli bi u drugome delu,
na krevetu, u spavaćoj sobi…
al’ da radnju ne otkrivam celu.
Eto kako zbog sitnice jedne
zaostaje selo iza grada,
al’ naš seljak, k’o što ga Bog dao,
ne prestaje, jadan, da se nada.
Jer on prati kulturna zbivanja,
pozorište svako ovo ima,
pa možda se neko i sažali
i pozajmi binu Šančanima.