Vesna Kovačević-Sokolović: PESME
OVOVREMENOST
Nesaglediva orkestracija
odlomaka u govoru
o prevaziđenim potragama,
vere,požude,
života u smrti,
puta bez povratka,
imenuje eru
nagle i nage
protivuprirodne,
protivurečne,
bezumne i stidne
golotinje ljudske,
bez mira sa Bogom
i bez mira u sebi.
NEMINOVNOST
I sloboda ima svoju nužnost
satkanu od zastava bitki
sa sobom,
pa raširenih krila
u nerazrešivoj potrazi,
stvara odraz
neminovnosti voljenja
zatečene pred
sopstvenim nepregledom.
ZAPIS
Putopisac se,
tražeći pribežište,
stopi sa promenama pejzaža
i pred čednim putovođom
bosiljkom mirisnim
sa prvim sumrakom,
načini zapis u ikonopisu.
PUTOKAZ
Život,koji je mizika pratila
sazvežđem Oriona pisanih nota,
prepoznatljivog izazova
i izazvanog odgovora,
sa nizom pitanja
neodređenih umnim ciljem,
već putevima srca osmišljavanim,
i toplinom poznatog lika
naivnog i čistog,
taj moj život
nebeskom i ovozemaljskom svetlošću
i svetošću obasjan,
unutrašnjim pogledom ozvezdan.
neprestanom osudom
i neprestanim praštanjem
plovi stazom zahvalnosti ,
dobrote i ljubavi.
PRED SLIKOM
Najveći požari
u čoveku se rađaju u tišini
vidom posmatrača,
gde beličaste sene prolaznosti
prenose poruke
nepojmljivih spoznaja
u neprepoznatljivim obrisima
onih uzdaha koji prate
razmišljanja o novim
slikama iznedrenim iz iskustva,
moći srca i nemoći misli,
punoćom zrelog ploda duše,
oivičene bolovima svakodnevnice,
bitišu nužnošću
lutanja stazom sudbine.
Related Posts via Categories
