Na ulicama hiljade zabrinutih lica. Užurbanih. Unezverenih. Hitaju ćuteći. Usne im nepomične. Stisnute. Pogled spušten. Čuju se samo koraci, čiji zvuk se stapa u neku čudnu simfoniju. Kafići poluprazni, restorani prazni, hoteli zatvoreni. Ispraznila ih sveopšta besparica. Kelneri se sporazumevaju mimikom. Kuvari sede skrštenih ruku i nemo slušaju muziku sa radio stanice. Grobnu tišinu u […]
20. децембра 2012.Коментари су искључени на Šaptači – satirična pričaRead More
Jednog zimskog poslepodneva sedeo sam za stolom u svojoj dnevnoj sobi. Bledunjava sunčeva svetlost koja je kroz prozor obasjavala moje garderobom natrontano telo imala je dvostruku ulogu: osvetljavala mi je papir po kome sam pisao i grejala ledenu unutrašnjost našeg stana. Radijatore sam prodao još pred početak prošle grejne sezone, dok struje nemamo već par […]
Continue reading …Jednog dana došao je čovek u našu kuću i rekao nam da moramo da je napustimo. Nije imao nikakvo oružje i bio je jako prijatan. Kada smo ga pitali zašto moramo da idemo rekao nam je da je tako najbolje za nas i da naša kuća nije dovoljno topla za naše hladne zime. Mi smo […]
Continue reading …– Ispričaću vam jednu od najtužnijih priča koje sam čula u životu, o kobnoj sudbini nesretne Simonide koja je ušla u legendu naše čaršije – reče vračara dami koja je došla da joj Sveta Vera, kako su vračaru zvali, pogleda u karte kad će se udati. Simonida beše žena u najboljim godinama kad je počela […]
Continue reading …Poezija tiho prati neke ljude kroz život i kao nit se prekida. Ispod jednog usamljenog drveta, na usamljenom polju, isušenom od zimske košave, i neobično živom, pored kola hitne pomoći i nekoliko milicajaca vrane su imale svoj pir. Čeprkajući pokoricu zemlje zasejanu žitom, kao da su htele da se narugaju svojim kricima. Dosadna košava danima […]
Continue reading …Izlazili smo često u kafić „Gluvarenje“ – reče Darko Vulević – mesto koje se nalazilo između starog sajdžije i „žute“ pekare u kojoj su pravili najbolje štapiće sa makom i belim vinom. Tada mi se veoma dopadalo da igram ulogu „filozofa života“. Po ceo dan krivio sam se na barskoj stolici, lokao pivo za pivom, […]
Continue reading …Moj deda je stari partijski kadar. U partiju primljen, njihovom voljom. Slušao sam priče o tome kako se hrabro borio protiv fašista i jedva čekao da napunim osamnaest. Da mogu sam da odlučujem. Rekoh, ako već neće sami da me, ko dedu nekad, prime i učlane otići ću i potpisaću pristupnicu. Da i ja, ko deda […]
Continue reading …Po običaju dovukao sam se sa posla kući u deset uveče. U trpezariji, za stolom, sedela je četvorogodišnja devojčica sa kikicama i nešto šarala po kartonu. Moja ćerkica. Ona se okrenu ka meni i gurajući mi svoj crtež u ruke reče: -Vidi, tata, to si ti! Uzeh karton i ugledah nešto što je ličilo na […]
Continue reading …Moj deda sa sela uvek zna, da mi na pravi način, da odgovarajući savet. Nikad besplatno, uvek za savet moram dobro da se oznojim. Jednom prilikom upao sam u neprijatnu situaciju. Neke moje partijske kolege htele su da, po svaku cenu, napreduju u stranci pa nisu birali sredstva. Par mojih susreta sa drugom iz detinjstva, […]
Continue reading …Rešio sam da promenim život iz korena. Varate se ako mislite da je to težak posao. Nema tu druge mudrosti do one koju su mi ostavili preci. Vekove i vekove iskustva smestili su u narodne poslovice, te mudre zvezde vodilje na mom budućem putu preobraženja. Poučno, jasno i kratko. U stvari, možda i prekratko. I […]
Continue reading …