Pesme, Goran Krapić
PLIVAČ
Stil odabrati plivač može –
hoće li protiv struje
ili u obilju.
Kao sjekira plivam do tajni
i gajim
iluzije.
NA RUBU DANA
Sazrio za nedohvatan sam časak na rubu dlana
onoga, kad me nije bilo, oceana.
Nedohvatan?
Umio kroz meke sam neke teke
u gore i njive riječi.
I mi smo se pomišljali
ne poznajući se pravo.
Bio sam te ti.
Ja bio sam se ja.
Kad me nije bilo
časak
na rubu dana.
Opet će me
neće biti.
Opet će me biti ti.
Opet
ja.
OTVORENO SRCE
dan ću ovaj pokloniti ljudima
pred kojima jučer
do jučer
ustvari
zatvarao sam oči
da ih ne vidim
pravio lice
nekog
kog ne treba pitat
treba izbjegavat
ne voli bit će ljude
proklinje
dan ću ovaj
započeti
otvorenim srcem
i puštat ih
da uvide
nije potpuni mrak
ondje
nije tako crno
NAJSRETNIJA TJESNOĆA
htjeli su komotnost
komfor
VRIJEME
a pofalila tjesnoća im je brzo
najljepše tajne da su najbolji
nedostaju prebacivanja im u krevetić
i mrzovoljna vraćanja
pokrivanja
otkrivanja
noćna dadiljanja lutki
i vòdē
oko tri
pet
sve češće se čuje
nemam vremena
a trebalo ga biti je
napretek
ZA VAŠE PRVE NESIGURNOSTI
Naravno da vas ne čuvam.
Ja vas ČUVAM
i vaš sam u svakom trenutku.
Tu sam
i hvatam sve znali smo u jednu vreću
za vaše prve nesigurnosti.
Znate što nisam nikako?
Neodgovoran.
Odgovornost me nekad čini
previše i prejako takvim.
Zato katkad ispadne…
I zato će mi sve u krivom trenutku
vjerojatno –
iz vreće.
NEUSNULIH JOŠ SANJARA
neosjetno prepirke prepuštam
možda nikom
do istančanosti
tankovitosti
znanih
i neznanih
baš po mome putu
glas za glasom
oko stabla
nokturna
još nas budnih ima
neusnulih još sanjara
puhača li
gudača
godi njima nama
nama njima mrak
IZMEĐU
a što ako što sam mislio naiđe
u nekom se drugom raširi
kako granaju se zvijezde na veličajnoj krošnji
mislim
ne shvaćam zašto svijetu tolika površnost
kao da na njemu ništa ne uspijeva
kako to ne postoje tolika debla
ni bilo što
između
NA TANJURU
Odlučio bez uzora sam dalje,
dao si ruku
i pridržao vrata.
Nekako više se poštujem
otkako sâm sam.
Objesit ću si kaput,
zaželjeti dobar tek
i počastiti se
pjesmom.
Ako je dobra,
možda nekog i pozovem.
NI TOLIKO
to onih je pet minuta
ni toliko što nam ostane
kao predah od onoga što drugi traže
i onoga što mi smatramo da
kad će
Goran Krapić rođen je 1984. u Rijeci. Završio je studij hrvatskoga jezika i književnosti te filozofije. Zaposlen je u Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka. Kao jedan od odabranih autora dobitnik je priznanja za sudjelovanje na XI. Susretima mladih pjesnika i prozaika 2014. u organizaciji Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci. Književni su mu radovi objavljivani u časopisima te na internetskim stranicama (Re, Književna Rijeka, Fantom slobode, ZiN Daily, Art Lab, Strane, Metafora, Kvaka, Astronaut, Horse Rider, Zvezdani kolodvor, zbornik Zvuk vode). Sudjelovao je na nekoliko večeri poezije te bio mentor brojnim nagrađenim učenicima. Tijekom siječnja 2019. sudjelovao je, u organizaciji Art Laba i ZMAG-a, na trodnevnom pjesničko-ekološkom rezidencijskom programu Tragovi u snijegu: Sjeme za budućnost.
Related Posts via Categories
