Odavno smo mrtvi, Vladimir Petrović

Filed under: afirmator,broj-21-decembar-2013,poezija,poezija i proza |

Aaron Siskind (American, 1903–1991), Westport 10

SAPIENS NEANDERTALIS

 

 

 

* * *

Neandertalac ubije drugog neandertalca
zbog vode
životinju zbog gladi.

Kada baci meso sapiens ponosno hoda
pored svoje krznene žene.

 

 

 

 

 

 

 

Obezglavljeni neandertalac

Obezglavljeni neandertalac
hoda prljavim ulicama Podgorice
ispod oka ravnodušno ga posmatra prsata sponzoruša
cigani traže “svom kumu” nešto sitno,
ali on se pravi da ne primjećuje
i prolazi pored njih
Auta udaraju u semafore
nervozno su policajci
ubice sjede na granama borova
poštar je ispraznio rupu na uzavrelom asfaltu
izgladnjele mačke mirišu kontejner
ružni avioni lete iznad njegove glave
komarci su pijani od krvi
– ljudi bi mogli zamijeniti mačke –
Neandertalac ne zna da li postoji život na Marsu

 

 

 

* * *

Idiotizam običaja
smetlište je
varvarske prošlosti
koja se briše
pretpostavkama
u istoriji beščašća
i u hedonizmu sapiensa
Običaji ne postoje već samo ljudi
koji ih se slijepo
pridržavaju

 

 

 

Možda se

Možda se zavaravam
(a možda je ovaj dvadesetsedmogodišnji var pogrešan)
ali
i ja mogu pisati lijepo
Socijalizacija je zločin nastao još
u doba takozvane praistorije
Ovo nije plod jednostavne inspiracije
kontradiktornost je solidna
utjeha razumu
Čistoća se nalazi u bolu
Ovo je plod neploda
antiplod antineploda

 

 

 

SMRT APOKALIPSE

 

 

 

* * *

Jer je stvorio čovjeka
priroda je kaznila Boga vječnim životom.

 

 

 

* * *

ako

uništimo
zlo
usklicima
za
mir

onda
će nestati
svijet

 

 

 

Glasovi

Glasovi u tišini
razlivaju se po plavetnom svemiru
ignorišu ptice i ponosni
njihov let

Tvoj glas noćas bez odjeka
luta
i duša rasplamsala
se krije

Bog je sijenka
bez eha
samo još jedna smrt
apokalipse

 

 

 

Četiri jahača *

Oči nisu ogledalo duše
kada zenica nestane
prazni su pogledi

Zemaljska aždaja proždire vlast
za koju smo se borili
i koje nismo se odrekli
– ni nakon smrti –

(Ništavilo je zarobljeno u kamenu
a besmislenost u ispisivanju misli)

Usredsređenih pogleda
konji
ignorišu ljude

Danas molbe ne pomažu
jer iznad je anđeo osvete
i pravda konačno sustiže

Naoštrene zrake sunca
probijaju oblake srdžbe

 

* 1498. godine Albreht Direr (1471-1528) stvara duborez Četiri jahača apokalipse

 

 

 

Mladić sa dželatom *

Bez pristanka mladića
nema dželata

Mladić na koljenima predosjeća smrt
Erekcija prikrivena rukom delikventa
Mač nagovještava da je vlasništvo dželata

Bez pristanka nema…

Dželat se prepušta strastima

Bez pristanka…

Naspram dželatovih pakosnih očiju
blaženo su zatvorene oči mladića

Bez…

Mučenik i mučitelj su jedno

Spajaju se stopala
lako je skinuti odjeću

 

* Pero i tuš, oko 1493. godine (Abreht Direr)

 

 

 

Vitez *

Podsmjehuje se vitez požudnom licu Smrti
i rogatom Đavolu

Korak po korak
lobanju sustižu
– lobanja ih vrijeba –

Životinja ne zna
šta se to sprema
dešava li se nešto što
određuje sudbinu
licemjernog svijeta

Vrijeme ističe
očima čujem
ušima vidim

Beskonačnost je kazna

 

* Vitez, smrt i đavo, bakrorez Albrehta Direra

 

 

 

STATISTIČKE GREŠKE MRTVIH

 

 

 

Bitna pitanja i odgovori za djevojke

Od jutra do mraka dušu od tijela odvajaš?!
Zašto prikopčala nisi mozak na bežični internet lijepih osjećanja?
Prelijepa si dugonoga lešina i samouvjereno hodaš
Nek ti pregore nervi na aparatu što briše ružna sjećanja

Na televizijskom ekranu važno si pitanje pročitala
„Koliko pasa ima Lepa Brena?“, odgovori brzo mala!
Nemaš na računu. Okej… Studente je policija pohvatala,
Tom Džons na bini pjeva, u trans je neka baba pala!

Hodaš i dalje. Na prvom si sastanku. „Da li je on pravi?
Kako da se ponašam?“, pitanja su koja svaku djevojku umori
Samo vidovita Ivka odgovor zna i časopis Love Story

Više te ništa ne zanima. Ni na poruku neće da se javi…
Hej, Nataša Bekvalac u inostranstvu našla novog momka!
Prava sponzoruša… Kako se na ulici odjednom pojavi lokva???

 

 

 

Virus

Scene u jednom američkom filmu
opisuju smrtni virus koji stalno mutira
ubija milion ljudi nevidljivim prisustvom
zaraženih čestica koje se prenose dodirom

Žena plače za mužem, djeca za ocem.
U čemu je problem?
Svi ćemo umrijeti! Da li je to neka velika tajna?
Prije ili kasnije! Svi ćemo u pakao!

Ja sam iskrena fukara i zbog toga veća od onih
koji me ignorišu, ne čitaju, koji me ne čuju
Umrijećemo svi! Ha, ha, ha, ha, ha.

Da se vratim filmu. Gradonačelnik nekog grada
veselo-depresivan dolazi iznad ogromne rupčage
u kojoj bacaju na hiljade raspalih tijela
baš kao u vrijeme
drugog svetskog rata.

 

 

 

Niko i ništa u Podgorici
– za Džordž Orvela

Još uvijek ne znam kako se treba ponašati
kada te ravnodušno pljuvaju svima mili čovječuljci
Možda spavati i jesti, Bogu dane ukrasti
i biti niko i ništa u jebenoj Podgorici

Ove nedoumice nemaju oni što su zadovoljni
kada prime platu koju potroše za pet dana
Treba prestati čitati jer samo lažima dostojni
prežive godinu surovog preživljavanja

i usporenog klizanja u propast; zbog toga
Samo lagano treba stari, sve će doći na svoje
nije bitno kada, sudbina nagrađuje podobne

Ako bježiš od Boga i njegove pravde
to ne znaći da ne treba uživati, uživati
u svakom tenutku! Važno je da zavoliš Vođu,
a ne samo da ga prihvatiš

 

 

 

Sibir
– za Aleksandra Semakina

Ako posmatram oblak
koji me podsjeća na Sibir
da li to znači da sam mrtav?

Ponekad učinim malo
da ni sebe ne razumijem

Ređaju se slike
i ređaju se slova
pokušam da budem manje apstraktan,
ali mi ne ide od ruke

Ponekad učinim malo
da prevarim melodiju

U ovom gradu žive
statističke greške mrtvih
Uraditi anketu
besmisleno je i nemoguće

 

 

 

_____________________________

Vladimir Petrović je rođen 02.05.1983. Završio je Filozofski fakultet, odsjek za fizičku kulturu u Nikšiću. Objavio je knjigu poezije „Uspavano ispred“. Živi u Zeti.

 

 

 Napomena: uži izbor PRESINGOVOG konkursa (2013.)

One Response to Odavno smo mrtvi, Vladimir Petrović