NEBO Armina Stefanovića

2. новембра 2012. | Filed under: afirmator,poezija,poezija i proza | Posted by:

Nebo

Mozaična pitomost noći
Prelomila je biser misli
A veo mjesečeva sjaja
Naslućuje dah što će doći
Jedino usamljenost spaja
Milione istih što piju
Neponovljivo oslikane
Figurice crnila mraka

Ne mislim na goruće dane
Oni uvreda su samoći
(Postelji za radosti lakoj)
Mislim na prelijepe noći
Opijaju tišinom pjesme
Bar tamo cika neće poći
Ne treba
I ne smje

 

Retrospektiva

Otvorio sam knjigu svog života
Zaputio se ulicama tinte
Grčevito ih zgrabio rukama
Dok se nisu urezale u zjenice
I postale jasnije od šumova auta

Krenuo sam nečitkim tragovima
Polako
Slika prelomljena u komadiće
Dobivala je smisao
Još uvijek nejasan za moju logiku
Ali jasan otkucajima srca

Postajao je čitkiji mutan sokak
Šumovi se razbistriše u ciku
Ciku dječije radosti
Moju ciku
Ciku opjevanu bezbrižnim ljetima
Horizont mi se vraćao

Htio sam dalje
Halapljivo
Grabio sve razgovjetniji  rukopis
Prolazeći vedrom ulicom početka
Svi kristalići padali su na mene
I prelamali šarenilo prošlosti

Na sekundu prividi su mi dali
Zaboravljene boje
Što odskakale su
Od današnje razgovjetne perspektive
Čovjeka u crnom kaputu što želi
Biti bos(s)
Na vrelom pločniku djetinjstva

Na sekundu mirisi su mi dali
Da uronim glavu u bunar
Osvježavajuće bezbrižnosti snova
I ta breza što miluje sjenom
I lice što milovanje voli

Tinta se zamutila

 

 

Sotonski ritam

Jutro je orosilo misli
Što redaju se spremne za bitku
A snovi su sinoć pokisli
Utisnuti u kožu čitku

Prosule se pepelaste suze
Pred vatru ludila i igre
Po kružnici divljački plešu
Perlama naviknute čigre

U ludilu vrte se vječno
Rukama ko oštricom mašu
A u centru srce je tješno
Izmrvljeno u krvavu kašu

Noćas je zatamnilo nebo
Sve misli što spavati hoće
A očaj što roditi se trebo
Iz vatre plamenove loče

 

 

 

Prosjak

Nataknut na taj pločnik zloban
Kao lutka na niti tanke
Čekajući božanske sanke
Prizivajući dodir koban

Ubacuju dukate Jude
Svih nijansi prljavo žutih
Bježeći od pogleda ljutih
Što život u prolazu kude

Nije gitara to što pjeva
Ispod brade lude
To su crijeva

I sunce mrže ogrijeva
Slabe krvne sude
Gdje glad je zdjela
(Iz koje ti nude)

 

 

 

 

______________________________________________

Armin Stefanović rođen je u Bosni i Hercegovini 1991. godine u Sarajevu. Tu završava osnovnu školu te Drugu gimnaziju. Trenutno studira na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu kao student treće godine odsjeka za Književnost naroda BiH i Bosanski/srpski/hrvatski jezik.

Njegova poezija je osvojila treće mjesto na Šestom festivalu poezije i kratke priče Duško Trifunović. Također je objavio svoje pjesme na portalu Novinar.me.