Ladislav Babić: Sreća (ilustrirano za diletante)

Filed under: 2016,afirmator,broj 51-jun 2016,poezija i proza |

Sreća me neće, pa neće – sigurno ste mirijade puta slušali tu žalopojku znanaca i prijatelja, uvjerenih da ih fortuna zaobilazi u širokom luku, da su rođeni pod nesretnom zvijezdom ili da su Suđaje bacile na njih prokletsvo prilikom rođenja. A vas, hoće li sreća vas? Hoće ili neće, stvarno vam ne mogu pomoći, ali mogu iznijeti rezultate svojih istraživanja o (ne)prijemčljivosti sreće za pojedine osobe. Zovite me Profesor, a dalje neka govori tekst.

Davno, još davno je Majkl Faradej uveo koncept polja – elektromagnetskog, doduše, ali se on održao kao fizikalna realnost pri proučavanju interakcija tjelesa u svemiru. Tijela međudjeluju, niste li to znali? Ne samo oklagija supruge sa vašom glavom, kad se vratite u sitne sate, već sva moguća neživa i živa tjelesa vasione uzajamno. Na različite načine, pa stoga govorimo o spomenutim elektromagnetskim, pa gravitacionim, nuklearnim i inim poljima. Sad, vašoj glavi može biti svejedno je li vas opalila drvena oklagija ili splet električnih i magnetskih polja koji na prikladan način povezuju molekule u tu gadnu napravu, ali tome je tako – interakcije se šire prostorom putem polja. Pitate li, kakve veze imaju Faradej i polja sa vašom srećom, mogu samo ponoviti poznatu mudrost: strpljen, spašen!

Jedan, također profesor – nešto poznatiji od mene – uočio je da gravitaciona polja nisu ništa drugo negoli deformacije prostor-vremena koje izazivaju tijela tog četverodimenzionalnog kontinuuma, a od mjesta do mjesta se šire brzinom svjetlosti. Zapamtite, vrlo je važno – prostor se može izobličiti! Početkom prošlog stoljeća ruski naučnici, Kirlianijevi, uočili su da oko svakog živog bića postoji entitet koji su oni nazvali aurom, prostor električnog polja čija struktura ovisi o raznoraznim fizikalnim faktorima, ali i o psihofizičkom stanju živog organizma, pa se proučavanjem te aure mogu predvidjeti i kojekakve boleštine koje mu prijete, ili su ga već zahvatile. Ako ste shvatili ranije rečeno, da sva tijela u svemiru uzajamno djeluju, onda i ova koronarna polja oko živih bića to također moraju raditi, mijenjajući uslijed toga svoj oblik i svojstva, uzvratno djelujući na tjelesa sama.

Slijedeći korak učinio je kontroverzni biolog Rupert Šeldrejk. Izučavajući majmune koji su jedan od drugoga učili kojekakve vještine, zamijetio je da udaljene populacije koje sa proučavanom nisu imale nikakvih fizičkih kontakata, počinju također usvajati iste vještine, i to mnogo brže od ishodne populacije. Kao da se stečeno znanje širilo prostorom, potpomažući tako učenje onih koji ga još nisu stekli. Proučavajući nebrojene i različite primjere, naš je biolog uveo koncept takozvanog morfogenetskog polja – energetske strukture, nevidljivog energetskog polja koje nas okružuje i koja nosi određene informacije, a s kojom je naša svijest povezana. Da ne bude zabune, to je kolektivno polje koje okružuje sva živa bića, poput oceana u koji smo utopljeni. Ne samo da postoji interakcija svijesti i spomenutog polja, već ono u sebi sadrži i informacije nužne za formiranje živih bića! Pošto svaku energiju možemo fizikalno povezati s izvjesnom frekvencijom, to i morfička polja – kako se još nazivaju – povezujemo s dva tipa vibracija: visokofrekventnima (polja ljubavi, podrške, sloge, razumijevanja, napredovanja, mira, postojanosti, uspjeha…) i niskofrekventnima (polja straha, bijesa, ljutnje, agresije, nedostatka, nepotpunosti, ljubomore…). Naša interakcija s poljima mijenja njihovu strukturu u našoj okolini (podsjeća li vas na promjenu prostor-vremena uslijed prisustva tijela?!) i… I onda nastupam ja, Profesor koji je objedinio sve te spoznaje u jedinstvenu, i laicima lako shvatljivu teoriju. Evo je, u obliku razumljivom bistrijim stvorovima.

 

Da su sva živa bića, a ograničit ćemo se na ona inteligentna koja su i smislila koncepciju sreće i nesreće, podjednake i nepromjenljive psihofizičke strukture, pripadajuće im morfičko polje bilo bi homogeno – mirna, ravna i glatka morska površina bez valova – kao za bonace, predočimo li to u dvije dimenzije radi lakšeg razumijevanja:

 

bonaca

 

Naravno, kako se ljudska bića jedno od drugih razlikuju (poput otisaka prstiju), te nema dvije identične osobe, morfičko polje oko svake od njih je drukčije; ono globalno više liči namreškanom moru prepunom uzvišenja i udolina:

 

valovi

 

Pojednostavimo li sliku, što svaki ozbiljni istraživački a napose matematički, egzaktni um (poput autorovog) nastoji učiniti, radi što jasnije vizualizacije i razumijevanja problema, to bi se moglo prikazati na ovaj način:

 

mathematica valovi_7

 

Poput prostora prepunog jama i bregova različitih dimenzija, s obzirom na raznolikost morfičkih polja pojedinaca. E, sad – kažete, već pomalo iznervirani Faradejem i inim glavonjama za koje nikad niste marili – kakve sve to veze ima sa srećom, jer ona mene jedino i zanima!? Eh, eto nas do suštine stvari, ali nemojmo brzati – kažu da je brzo isto što i kuso.

Što je to sreća, prvo bismo trebali odgovoriti, pa tek kad to doznamo, možemo prijeći na poveznicu sa prethodnim umotvorinama. U rječnicima postoje raznorazne definicije, poput: sreća je „psihološko stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutarnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu“, što valjda i jeste istina, i kao takva može literatima poslužiti za rastezanje uzduž i poprijeko duševnih stanja svojih junaka. Nama, koji želimo spoznati zašto netko ima, dok drugi nema sreću – sasvim je beskorisna. Ali, već ona „ukupnost okolnosti ili okolnost koja čemu pogoduje“, može biti mnogo korisnija našoj svrhi. „Ukupnost okolnosti“ – u tome je poanta. Kad ukupnost okolnosti uzrokuje sretan ili nesretan događaj za jedinku?

Razmotrimo to na igri izvlačenja obrojčenih kuglica, popularnom Lotou. Nismo do sada spominjali, ali i neživa tijela posjeduju svoje morfogenetsko polje (nestašni vicmaher Alan Sokal nije ni slutio koliko bijaše u pravu!); u slučaju kuglica koje se izvlače iz bubnja možemo smatrati da je za sve njih ono jednako. Morfičko polje se od izvora, daklem kuglica, ali isto tako i igrača ove igre na sreću, širi kroz cijeli svemir uzajamno djelujući sa poljima svih postojećih entiteta – zanima nas djelovanje polja kuglice sa poljem igrača.

Nesretni ljudi posjeduju niskovibrantna morfička polja, što u našoj vizualizaciji jama i bregova predstavlja ovo drugo. Da laici bolje shvate, morat ću još više pojednostavniti sliku. Sa što dubljom „jamom“ interreagiraju kuglice (njihova polja) veća je vjerojatnost da će se u njoj zadržati – takvi ljudi posjedovat će veću vjerojatnost za se sretnog ishoda prilikom izvlačenja! S druge strane, što je viši „brijeg“ (morfičko polje igrača), to će se kuglica (njeno morfičko polje) teže zadržati u njegovoj okolini – naprosto, odbijat će se od polja takve, nesretne osobe, poput upadanja bilijarske kuglice u rupu i odbijanja od mantinele (nevjerojatno kako se um poput mojega mora nisko spuštati u svojim simplifikacijama!).

Kako su morfička polja živih osoba, za razliku od pripadajućih kuglicama, dinamička – promjenljiva – jer ovise o nizu vanjskih, fizioloških i psiholoških stanja osobe, ona može mijenjanjem svog polja prijeći iz klase nesretih u klasu sretnih ljudi, ali i obrnuto. Na koji način, pitate me? U principu, modifikacijom svog polja od niskog u visokovibratorno. Možda tu ulogu mogu odigrati razni oblici meditacija, ulazak iz burnih u mirnije faze života, prestanak nerviranja zbog stanja u državi, tko bi ga sve to znao. Sad, nije da nisam genije, ali ni mi ne raspolažemo baš svim odgovorima.

I, upravo kad ste pomislili kako ovaj vaš profesor – Profesor – baljezga sve u šesnaest, muteći ionaku mutnu vodu znanosti do neprozirnosti, ustrajnost onih koji su izdržali dovdje bit će nagrađena! Ne, doduše, receptom za „sedmicu“ – iz kojeg razloga je većina zlopatila svoj um nerazumijevanjem krajnje pojednostavljenog uvida, već spoznajom kakvog genija imaju čast za čitati. Budućeg dobitnika Nobelove nagrade (zarad vlastite skromnosti, nebitno mi je iz kojeg područja), za vrhunac uvida ljudske misli u funkcioniranje vasione!

Dakako, da unaprijed otklonim sve kritike, nipodoštavanja i ponižavanja koja svakako slijede – ponajprije od nesretnih fanova igre na sreću – moram spomenuti kako su moji zaključci matematičkim proračunima potkrijepljeni, papiri čega se čuvaju u neprobojnom sefu na samo meni poznatoj lokaciji. Pri krajnjem pojednostavljenu, kako bi postalo dostupno umovima 99.9% pripadnika ljudskog roda, moraju se – čega su svijesni najvrsniji popularizatori naučnih spoznaja – provući kojekakve nezgrapnosti, sasvim otpravljene njima nerazumljivom matematičkom analizom. Možete li, recimo, shvatiti da čovjek načelno može proći i kroz najdeblje zidove, što kvanta fizika besprijekornom logikom objašnjava?

S riječi na djelo, reče netko – pa i ja prelazim na tumačenje vrhunca svog istraživanja. Kao što je poznato, svemir koji nastavamo nalazi se u stanju širenja – ubrzanog, što je ne tako davni zaključak astronomskih opažanja. Zašto, upitat će ironično mnogi od vas, istovremeno nastojavši podučiti budućeg laureata tako otrcanoj teoriji kakva je Veliki prasak. Nemojte nikada podcjenjivati jednostavnost genijalnih umova, koja je vrlo daleko od plitkosti, kako mnogi od vas klasificiraju autora kojeg upravo čitaju. Da, dame moje i gospodo: Big Bang, Bum, Tres ili štogod još – ali zašto ubrzano i zašto je to tek nedavno spoznato?

Pustite, molim vas, na miru kojekakve antigravitacije, tamne energije i ostale mračnosti kojima istraživači, bezdanima ispod autorovog nivoa, nastoje zatamniti svoje apsolutno neznanje o cijeloj stvari. Strpljivi među vama imat će čast iz prve ruke saslušati konačno rješenje do sad nerješive zagonetke za prosječnog čovjeka. A stvar je toliko jednostavna, banalna, da ćete biti skloni otkrivača tajne proglasiti idiotom, ili tvrditi kako je i vama to oduvijek bilo poznato (molim, molim – u kojem sefu držite svoje proračune?).

Ajmo prvo na zadnje pitanje: zašto baš sada? Odgovor je toliko jednostavan da zaista čudi što nikoga prije mene još nije lupio u glavu. Očito se širenje odvija sve većim tempom, te su ga tek u vrijeme odgovarajućeg razvoja instrumentacije upravo suvremeni opažači mogli detektirati. Šeh, šah, mat, tuš, nokaut i – ipon!

Ispod moje znanstveničke časti je daljnje baktanje ovom jednostavnošću, pa prelazim na slijedeće: iz kojeg razloga se univerzum širi ubrzano, kad sva teorijska znanja zahtijevaju da ga uzajamno privlačenje svekolike mase i energije (i energija ima gravitaciona svojstva, zar niste znali? Pih!) usporava? Prinuđen sam, znajući da imam posla (molit ću, samo bez uvrede) s umovima neprispodovima mojemu, vratiti se korak unazad – do Ruperta Šeldrejka.

Morfička polja uzrokuju širenje shvaćanja, ljudske spoznaje, od otkrivača do onih koji o cijeloj stvari pojma nisu imali; primjerice – od mene do vas. Na taj način, znanje o svijetu i uzajamnim odnosima njegovih entiteta se količinski eksponencijalno povećava. Je li se itko dosjetio upitati, kuda sve to nagomilano znanje biva smješteno, kuda sve to stane? Dat ću vam mig: što se to zbiva s balonom u koji upuhujete sve više zraka? Pa, zar vam još nije jasno? Bojim se da sam stubokom precijenio inteligenciju i najizdržljivijih čitatelja ovih redaka. Zbog sasvim otrcanog razloga: tijekom ljudske historije gomila se sve veći skup stečenih spoznaja koje se u sve kraćim vremenskim razmacima uvišestručuju. Sve to mora nekuda stati, biti nekud smješteno, i iz tog se razloga svemir ubrzano širi – kako bi mogao akumulirati sve spoznaje i proizvode ljudskog duha. Još egzaktnije, ubrzana spoznaja sama je uzročnik širenja vasione! Znam da, minimalistički opremljeni alatom za otvaranje novih vidika, to niukoliko niste očekivali, no – riječ je o akumulaciji saznanja cijelog čovječanstva u globalno morfogenetsko polje, u kojem i vi moguće doprinosite koji bit ili bajt (usporenju ili ubrzanju, nije sasvim pouzdano).

Eureka! Potvrđena je pretpostavka stara gotovo kao i ljudska civilizacija (uz dužno priznanje vanzemaljskoj civilizaciji Lamanajaca i Alelonaca) – primata neumrlog duha nad prolaznom materijom. Duha, koji je, kako se ispostavilo, ne samo pokretač napretka čovječanstva, već je odgovoran i za ubrzano širenje cijele vasione!

Eh, kud’ ti ode – najciničniji obezvreditelji moje osobe sikću; počeo si sa srećom, a završio… Upravo sa srećom, dragi moji evoluciono zaostali, srameći se moram reći – srodnici, jer širenjem svemira, nabori globalnog morfičkog polja sve se više izravnavaju, razlika među dubinama i visinama njegovih „jama“ i „bregova“ se smanjuje, što znači? Ah, čini se da vam svaki zaključak moram eksplicitno servirati! Što znači da vjerojatnost sretnog dobitka na vašem usranom Lotou (kao da ne vidim da ste, uz svo intelektualno prosvijetljenje koje vam podastirem, zapeli upravo na njemu) postaje jednaka za sve igrače. Jednog dana, svaki uplatitelj tiketa pogodit će sedmicu! Što, doduše, znači da će inkasirati po svega nekoliko kuna, dinara, dolara, eura ili koje već valute, s obzirom da će se zgoditak dijeliti među svima njima.

Ali, zar ste mislili da raspravljamo o vašem besmislenom materijalnom bogaćenju, a ne o sreći? Niste li se dovoljno obogatili spoznajama, među prvima na svijetu ih stekavši izravno od otkrivača? Oduvijek sam slutio o nezahvalnosti ljudskog roda spram genijalnih umova koji su ga izvukli iz blata animalizma i neandertalizma, u kojem bi se bez njih dovijeka koprcali. No što je, tu je – kao što znaju mudriji među vama, kojima sam pružio priliku da mi se pridruže u skup genijalnih, pomalo zafrkantskih osoba ovog svijeta. Sad, što kod mene prevladava, pitanje je oblika mog trenutnog morfogenetskog polja, u što ne bih ulazio zbog zaštite osobnih podataka.

Morat ću prekinuti, jer mi za koji čas počinje terapija, smetnuh s uma da li tuširanja ledenom vodom ili elektrošokovima, no zadnje moje misli ipak upućujem vama, stvorovima nedostojnim uma svog prosvjetitelja – Profesora. Zdravi, veseli i sretne ruke bili u ma kojem pogledu. I igrajte Loto, jer bez toga – ma kako izgledalo vaše osobno polje – nikakvih šansi nemate doznati jeste li ili niste srećković.