Bliže se i martovski izbori, pobednik se već unapred zna, ostaje samo da ostali politički subjekti namaknu što veći procenat i prodaju svoju robu ili idiličnu priču za glas građana Srbije. Što više glasova i mandata, veća prednost u trgovini, i pijačna tezga bolje pozicionirana u holu Vlade Srbije, tj. bliža kabinetu gospodara-mandatara. Koliko primećujem kampanja se zasniva na ekonomiji, bajkama o zapošljavanju, borbi protiv korupcije i stranim investicijama. Može se čuti svašta. Od populo-demagogije do programa koji prelaze u dimenziju naučne fantastike. Kao slušalac i gledalac primećujem da se malo govori o kulturi. Ok! Kapiram da to nije prioritet, i da imamo „preča“ posla, nego da se baljezga o kulturi. Dok to pitanje dođe na red u međuvremenu, bićemo izloženi medijskom genocidu u vidu rijaliti programa sa televizija serifikovanih nacionalnom frenkvencijom.
Međutim aktuelni režim vlada Srbijom dve godine. Aktuelni ministar (trenutno u ostavci) kuka na praznu kasu u ministarstvu kulture ili kako se već sada zove. Nema para i sleže ramenima. Nije mi jasno u čijem je interesu da se javno ne progovori o malverzacijama ovog ministarstva u periodu od 2000-2012. godine, iako su na čelu tog ministarstva bile raznorazne garniture iz bivših vlasti. Da je korupcija i pljačka više od jedne decenije razjedala i ovu ustanovu dokazuju isplate enormnih novčanih sredstava za filmove koji nikada nisu realizovani, dok za neke čak nije ni započeto snimanje:
– „Travelator“ – Dušan Milić, izdvojeno 19.000.000.00 RSD;
– „Prahovo-Las Vegas“ – Dragan Nikolić, izdvojeno 3.000.000,00 RSD;
-„Ničije dete“ – Stefan Arsenijević, izdvojeno 23.000.000,00 RSD
-„Bajaco bluz“- Lazar Ristovski, izdvojeno 21.600.000,00 RSD
-„O bajacima i herojima“ – Petar Pašić, kompozitor Vlatko Stefanovski. izdvojeno 6.000.000.00 RSD
– „Drugo stanje“, izdvojeno 6.200.000,00 RSD, ne postoji!
– „Dvoboj“, izdvojeno 8.000.000,00 RSD, prekinuto snimanje!
-„Poslednji krug u Monci 2“, izdvojeno 2.000.000,00 RSD, nepoznakto kome i ne postoji!
– I mnogi drugi filmovi
Kod pojedinih projekata menjani su od strane autora i naslovi filmova, da bi se iz državne kase crpela naknadna sredstva. Komisije koje su se bavile tim pitanjima, odobravale su sredstva samo za pojedine grupe i reditelje. Ogromna količina novca odobravala se i pojedincima u inostranstvu koji nikada nisu imali veze sa srpskim filmom.
Na ovu temu jedina institucija koja se do sada oglasila je Udruženje dramskih pisaca Srbije, u svom časopisu „Drama“, br.40, 2013.godine, gde se u autorskom tekstu Živorada Ajačića jasno navode gorepomenuti podaci i još mnoge druge malverzacije ovog ministarstva.
Možda ova kategorija korupcije i krađe nije aktuelna za vladajući kartel. Međutim upozorio bih na činjenicu da neka krivična dela teško zastarevaju. Tihovanje sadašnjeg vrha ministarstva kulture, kada je u pitanju ovaj slučaj, dovodi ih u ulogu saučesnika u zločinu. Mislite o tome?