Kuga i njezine kćeri, Kristina Posilović

Filed under: afirmator,broj-25-april-2014,poezija,poezija i proza |

 

I

u ružičastoj kutiji na burk papagaja

čuvam maramu i kapu koje mi ne pristaju

ali s njima poziram pred posterom Sophije Loren

papagaj je ime dobio po generalu

koji je volio ptice više od filmova

Kuda ideš, Sophijo?

tamo gdje je Pecku u oči upala Liz

maramu i kapu u kutiju spremam, na ničiju zemlju,

Kuda ideš, Sophijo?

na nečiji zid u ničijoj zemlji, na poster

II

oko vrata je nosila ogrlicu od zuba morskih pasa

poredanih pravilno po dvanaest sa svake strane

to joj je bilo osiguranje u slučaja bolesti desni

terapija hvatanjem, grizenjem i mljevenjem

Carcharias taurus ima na zubima šiljke za dodatnu zaštitu

kako bi pobjegao Konstantinu na obalama Sicilije

od čeljusti morskoga psa može se izraditi 1250 ogrlica

od ugriza jednoga čovjeka može oboljeti čitavo čovječanstvo

III

u desnom joj se madežu rodila riba

nije bila zlatna, ali s pozlaćenim zubima

poput one pronađene u Chelyabinsku,

u Institutu za proučavanje valova

utvrdili su da se radi o nerazvijenom blizancu

i da je sama bila šaranka

koja je iz jezera Tana u vrećici dopremljena u Europu

kako bi četverozupkama pružila malo ljubavi,

no one su se od etiopijske topline

toliko napuhale da je odletjela na prvo kopno

i tamo odlučila prezimiti, kao poslastica

IV

Milton ga je opet izgubio, u vrtu, piše u policijskom zapisniku,

među lijeskama, jetrenkama i hoyama

nije mu se moglo ući u trag, nikako,

crnom su vrpcom obilježili mjesto

i na sporedni ulaz postavili čuvare

možda se ipak vrati, barem na koji dan,

teško mu je bilo pobliže ga opisati,

a ni policija nije znala gdje da počne kopati

Milton ga je opet izgubio, u epilogu, piše u bolničkom kartonu

V

onaj kojim me grliš taj volim

zatvoren u naša tri zida jer četvrti je progutala vlaga

i okupan u turskoj kavi koja prokuhava

ne moramo gledati iza sebe i tražiti si sjene

tvoja je tamnija i pore su joj kao rupice u karamelu

onaj kojim me pitaš gdje sam taj imam

tonu nakrcan pridjevima, sporedan izvan sezone,

bol est bol est bol u svim prepravljenim varijantama raja

 

 

KPosilovic

 

Kristina Posilović (Rijeka, 1982.) diplomirala je Hrvatski jezik i književnost pri Filozofskom fakultetu. Apsolventica je na doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završila je poslijediplomski seminar Ženska ljudska prava i rodna ravnopravnost u Centru za ženske studije (Zagreb, 2008.), objavila desetak znanstvenih i(li) stručnih radova s područja feminizama i queer teorije i sudjelovala na brojnim tribinama/konferencijama/okruglim stolovima koji tematiziraju ljudska prava, slobode i rodnu jednakost. Radila je kao asistentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2010.-2013.), novinarka na SVID radiju (2007.-2008.), bila je predsjednica Udruge žena u znanosti i umjetnosti (Rijeka, 2010.- 2012.), urednica je u časopisu za umjetnost i kulturu RE (Rijeka), urednica nekoliko zbirki poezije i filmskih kritika te članica Hrvatskoga zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskoga društva pisaca. Objavila je pet knjiga pjesama: O vječnosti i drugim neprilikama (2013.), Canto azzurro (2012.), Barcelona (2009.), pHI Odessa (2007.) i Agara (2005.) Izložbe/performansi: Jebo državu koja greške nema, Dani performansa MMC-a, MMSU, Rijeka, 2014.; Introspection: Who Am I?, 12. International Feminist and Queer Festival Red Dawns, Ljubljana, 2011. Boravila je u Internationales Haus der Autorinnen und Autoren, u Grazu (2013.), na književnoj stipendiji u okviru koje je nastala knjiga pjesama Kuga i njezine kćeri koja će biti objavljena 2014. Nagrađena je za slogan “ZAZVIŽDI NEnasilju!”, za Hollaback Croatia, u kampanji protiv uličnoga uznemiravanja. Od 2013. u statusu je samostalne umjetnice- književnice.