Kolo je najčešći i najrasprostranjeniji oblik igre kod našeg naroda. Kolo se igra u krugu i čini ga lanac međusobno povezanih igrača. Kolo je krug, a krug je simbol neprekidnog kretanja, bez početka i kraja. Kolo je magijska radnja, a zatvaranje kruga je sredstvo zaštite od svega što može da ugrozi zajednicu i nanese joj zlo.
Kolo je ime našeg Nacionalnog ansambla.
Iako, prema svim kriterijumima, članovi ansambla Kolo zaslužuju status umetnika, pažnja i podrška umetničke kritike je negde neopravdano izostala. U kontekstu današnjice i popularne kulture kojom ona ispunjava javni prostor, često je nametanje osećanja nepripadanja svemu što se ne uklapa u imaginarni, zamišljeni od strane većine, savremeni način življenja. Sreća za realan prostor i način življenja je da društvenu vrednost čini raznolikost u odnosu na druge.
Ono što veliku umetnost razlikuje od prosečne, jeste broj značenjskih nivoa na kojima ona funkcioniše. Prvi nivo u kome prepoznajemo delovanje Nacionalnog ansambla jeste umetnost radi umetnosti, njeno postojanje zbog uživanja kako onih koji je stvaraju, tako i onih koji je konzumiraju. Sledeći stupanj na kome možemo da se bavimo radom ove institucije i proučavamo njenu vrednost, jeste upravo negovanje tradicije i kulturne istorije naroda ovih prostora – baštinjenje. Preko ova dva, dolazimo do najdubljeg značenja koje iz njih proizilazi, a to je još jedno važno veliko društveno pitanje očuvanja najvišeg oblika kolektivnog identiteta – nacionalnog identiteta. On nam govori o procesu nastajanja i trajanja jedne nacije, samosvesti o poreklu, mestu i moćnim pojednicima koji su bitno uticali na kreiranje identiteta. Taj veliki odgovor na veliko pitanje Srpskog nacionalnog identiteta, ne traži se samo na onom mestu gde je on najjasnije očuvan i izražen. Kolo je institucija koja ga za nas čuva.
Banalizovani ustaljeni i formirani stereotipi o „seljačkom baletu“, koji su prisutni u nekakvoj urbanoj svesti, ne dozvoljavaju da umetnost interpretacije našeg tradicionalnog nasleđa i kulture bude doživljena na pravi način. Publika koja prati rad i poštuje Kolo postoji, ali je uglavnom uvek ista. U nedostatku kvalitetne saradnje sa sredstvima javnog informisanja, jer su posrednici uglavnom sami igrači, dolazimo do problema nedovoljne dostupnosti informacija, kako o samoj instituciji i njenom značaju, tako i o mestu, vremenu i sadržaju finalnog proizvoda ove umetnosti – koncertu. Iako kod najbližih suseda imamo instituciju koja može i mora da služi kao primer i ispravan model koji funkcioniše, gde se koncert Nacionalnog ansambla emituje uživo na nacionalnoj televiziji, mi to izgleda i dalje ne vidimo kao dovoljno važno. Izostali su javni programi edukativnog karaktera, izostalo je direktno upoznavanja i približavanje sa samim ansamblom, izostaje prenošenje iskustva, i tako nam izmiču generacije, izmiče nam tradicija.
„Čuvari tradicije“ bio je naziv velikog godišnjeg koncerta održanog u Sava Centru, u nedelju 23. decembra, koji je priređen kao poslednji u nizu koncerata kojima je Nacionalni ansambl Kolo završio još jednu uspešnu godinu. Tradicija, kako je danas doživljavamo i o kojoj govorimo, ne podrazumeva samo očuvanje vere i jezika, nego i običaje i navike, kao i svakodnevne i praznične rituale čije nam ponavljanje obezbeđuje vezu sa precima. Specifičnost ove umetnosti je ta što ona, na određen način, sama sebi kreira program i način izvođenja. Samo su različite oblasti naše zemlje u kojima je narod živeo uslovljavale različitosti u tom jedinstvenom duhu koji je postojao među narodom. Svaka regija negovala je različit stil života, a samim tim i razlike u stilu u kome je stvarana umetnost. U savremenom dobu transformacije društva i modernizacije, novo je prihvaćeno, ali zarad očuvanja starog, i samo onda kada je usaglašeno sa tradicijom, i samo ako je u vezi sa onim kako je nekada bilo. Nacionalni ansambl Kolo, svojim tačkama, koreografisanim skupovima običaja, muzike, igara i pesama iz različitih krajeva zemlje, koji se dinamično nižu jedna za drugom po određenoj konceptualnoj zamisli, oživljava i vraća nam duh vremena, čuva nas od zaboravljanja. Uz određena tehnička poboljšanja koja su izostala (poput boljeg ozvučenja), prilagođenost sceni i scenskom nastupu bi bila potpuna. Svi bitni činioci uspešnog koncerta bili su usklađeni, počevši od same reakcije i emocije koja se osetila i sa scene i iz gledališta, a javlja se kod gotovo svakog pojedinca samo prilikom boravka u prostoru velikih dimenzija, poput sale Sava Centra, do energije sa kojom su sami nosioci programa, čuvari tradicije, izneli tročasovni koncert. Stvorena je i aktivna komunikacija sa publikom kojom je ostvaren kvalitetan odnos i obezbeđena stalnost posete koncerata, što i jeste konačni cilj, edukacija i stalnih i novih posetilaca.
Mi smo srećni što su nam naši preci toliko toga stvorili i ostavili, jer inače nas ne bi bilo. Mi imamo dužnost da čuvamo i negujemo našu tradiciju, jer ako izgubimo i sami ćemo biti izgubljeni. I srećni smo što postoji institucija koja se tim očuvanjem i negovanjem bavi. Ne smemo da zaboravimo jer ćemo tako i sami sutra ostati zaboravljeni.
Ansambl KOLO osnovala je vlada Republike Srbije 15. maja 1948. godine, sa ciljem da se profesionalnim i studioznim radom neguju, koreografski uobličavaju i umetnički obrađuju narodne igre, čuvajući njihov koren, stil i osnovni karakter. KOLO je, takvim pristupom u radu, potvrdilo da je čuvar i ambasador naše tradicionalne umetnosti. (Sa sajta Nacionalnog ansambla)
2 Responses to KOLO je ime našeg Nacionalnog ansambla Piše: Milana Šašić