DESET HAIKU PESAMA
1.
Mesec je gore.
Sija bojom sedefa
njegova kriška.
2.
Jato vrabaca
naoštrenih kljunova
buši oblake.
3.
Ne volim leto
ni žegu ispod skalpa.
Odoh do Alpa.
4.
Galame dletom
dole, u ateljeu.
Klešu Veneru.
5.
Kišne su kapi
strelovito cepale
vazduh na parčad.
6.
Vetar te zove.
Uhvati ga pre no što
odleti drugom.
7.
Neki je čovek
svoj trag u prvom snegu
zaboravio.
8.
Vreme je stalo.
Trčeći, udaram u
kamenu muvu.
9.
Prašina pada.
Zatrpava poglavlja
životopisa.
10.
Pokisli pločnik.
Gledamo se kroz njega
moj dvojnik i ja.
Biografija: Dimitrije Bukvić (Beograd, 1985), sociolog, novinar Politike i pisac. Prozne radove objavljivao u zbornicima, antologijama i časopisima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj, među kojima su Biber (višejezični BHSCG-albansko-makedonski zbornik), Treći trg, Avlija, Svjetlo riječi, Beležnica, Ulaznica, Crte i reze, Eckermann… Pobednik festivala za mlade pisce Srpsko pero (Jagodina, 2013), konkursa za kratku priču Narodne biblioteke Bor (2013) i konkursa Miodrag Borisavljević (Apatin, 2014). Autor zbirke kratkih priča Svaka dobija (Partizanska knjiga, 2017) i publicističkih knjiga Kafanološki astal / karirani stolnjak (u koautorstvu s prof. dr Dragoljubom B. Đorđevićem, Prometej i Mašinski fakultet Niš, 2014) i Šezdeset osma – pedeset godina posle (Institut za političke studije, 2018). Naučne radove i stručne prikaze objavljivao u časopisima Kultura, Teme, Sociološki pregled, Sociologija i Sociološka luča. Fun fact: deo njegovog novinskog teksta o spisateljici Jeleni J. Dimitrijević (1862–1945) je uvršten u čitanku za sedmi razred osnovne škole.