GLOBUS HYSTERICUS (izbor), Katarina Sarić
- HISTRIONKA
Bacala je korpice od tijesta golubovima
ispred starog Mogrena
a jela samo jagode u želeu
Želja ta željica pusta pjena na usta
svima
Skakala je školice i hitala u vodu žabice
atrakcija za turiste
ta mala obijesna
Smotala bi cijeli svijet oko malog prsta
kad bi htjela
A prst da joj daš ruku ti do lakata izjela
Uvijek su joj oči bile gladne
Htjela bih da joj doviknem sa epiloške pučine
dobacim joj uže sa Svetionika
„Čuvaj se! Upropastićeš se!“
Ali ne mogu
jer ona je tek na prologu
karaktera histrionska
ta mala zvijezda morska
ta ribica od zlata
ajkulama hrana
Htjela bih da joj prospem kofu vode na izlasku
da „slomi nogu“
da nauči krv da sakrije
ali ne mogu
Jer ona misli da je svijet Šekspirova pozornica
Ishitrena na tronu od papira
Ona igra
Gledam je kroz vitraž usnule katedrale vremena
Šepuri se u onom maminom lakovanom crvenom mantilu iz
Trsta
šjora ujakova šjorica
mast na hljebu razmaženica
– uspjele su da ga izvuku ispod ruševina zemljotresa
Orošena vila Balkan srušila se kao kula od karata
A njen je tata
na rivi povraćao
domazetovića
„O Bella ciao“
Ciao …
Od toga sata
ona čupa repove mačkama
krade jaja iz gnijezda
grize korijenje
Ta repa bez korijena
Ta ala mala – alava balava
Odavno je velika
a i dalje
trga zumbule i lale
s građanskih prozora
Zaviruje iza čipkastih zavjesa
Upada u tuđe priče i dvorišta
Histerična histrionka
Srce mi naživo kida
Uvijek joj je tuđe slađe
Uzalud joj navijam budilnik
Uzalud zvonim s tornja ove katedrale
Zvone zvona histriona
U posljednju počast one male
UZALUD
Karte su već odavno rasprodate
- PUCANJ
Dan u kojem Crnjanski preko Nađe ulazi u moj život
kao dijete naopako rođeno
forcepsom
odrezao je moje posljednje napore da se uklopim u propisom
utvrđene standarde
(Nađa je ruska plemkinja na imaginarnom tronu)
Ona živi od šivenja krpenih lutki
u Londonu
u vrijeme koje bezglavo žuri
hukti
Ona
milina
divljina jedna koja prodire u civilizaciju
neobuzdanost koja ne poznaje matricu
krpi njene zagađene genocidne otvore
gordo ćuti i trpi
Dan u kojem se rađam kroz Nađu
dan je u kojem puštam štakore
niz kanalizaciju
spaljujem papirnate brodiće
pljujem na Evropu
– a zapravo je dan mog biološkog rođenja obilježen pucnjavom i
sadnjom jednog vitog bora
rukom mog pijanog oca
osvetnika tom životu skotu
(Govorili su mi mnogo kasnije da se nijednoj Crnogorki nije kao meni obradovalo)
I da sam dobila kraljevsko ime
da ne mine
sjećanje na dozu odgovornosti
– Uvijek mora neko da prkosi
ali bilo je to mnogo prije mogućnosti izbora
progona i prorokovanja
– Nikad u svom selu nemoj da budeš ovca
paljenica žrtva
Dan u kojem farbam kosu i sašivam proreze na dupljama
dan je u kojem lutka krpena
postajem
pravim se mrtva
– Neko nas iznad uvijek posmatra
dajem
djevojčicama da je oblače
dobacujem je dječacima da se poigraju
– Neki nas događaji zarežu za čitav život
Dan u kojem počinjem da vezem plaštanicu za ćivot
dan je đavolom dan
za vještice na metli
došljake koji su posjekli
bor sa ćoška naše ulice
(smetao je prilazu novoiznikle petospratnice)
Nikad više nisam pokazala svoje pravo lice
Nikad više nisam pustila prirodnu boju kose
niti korak kroz onaj posječen ćošak
pojela sam sav mrak
kad zaustila sam riječ o poštenju
– Neki nas događaji pokose
u jednom trenu
a za život cijeli
- NEOKAPITALISTIČKA PJESMA
Fleka u predsoblju tvog novog apartmana
koja te oduvijek užasno nervira
poprima groteskne oblike
(prošlog proljeća izlio se moleraj)
Uvijek si gledao da ušparaš preko grbače jeftine radne snage
fizikalaca sa tržnice
(a u javnosti se zalagao za komunističke principe)
Zurim
u njene konture odsutno
Curim
po pločicama skupa sa tom flekom
Fleka i ja smo zapravo jedno
dvoglavo groteskno biće
kapital i njegov manifest
zaglavljeni u predsoblju tvog apartmana
(dalje ne smijemo)
– isprljaćemo ti ukrasni parket od hrastovine
Čekamo
da se razduva
frka ispred tv-a
završnog teniskog meča
pa da se poigraš i sa našim glavama
da odgledaš najnovije vijesti
aktuelna dešavanja u svijetu
Oduvijek si bio protiv ubistva muva
modernih izrabljivača
usisivača
Dobrica
univerzalnog lica
– intimno i lično tebe je nedostojno
I dok mi elaboriraš Tolstojevu nenasilnu politiku
tu u ovom istom hodniku
po ko zna koji put
citiraš Gandija
provučenog kroz Kantovu ideju vječnog mira
čuje se povlačenje vode
I dok se slivam
niz pločice
konstatuješ da je i keramika loše urađena
da nema slobodan pad niz odvod
– Ja ću to srediti gravitaciono
očas posla
oblinama otopljenim wc plastikom
gimnastikom
koju izvodim
(kad patetično ne slinim)
jedinom redovnom
al’ skloniću se
napokon u stranu
(samo veš da prostrem)
ja jedna
lična i nevažna
Petom amandmanu
i filosofiji eklekticizma
Ti ostaćeš pacifista i flegman
fin
– Ni mrava nećeš zgaziti
uzoran muž i domaćin
Bibliografija Katarine Sarić:
S one strane svjetlosti – roman, 2011.
Caligat in Sole – filosofsko-fragmentarna trilogija, 2012.
Nađa, uspori, zgazićeš pticu! epistolarni roman, 2014.
Amputirani – roman, 2017.
Akutna ženska sedmica – zbirka priča, 2017.
G-đice Teatralne – zbirka poezije, 2017.
SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale – poetska zbirka, 2018.
Kamijada i Kamiseja – dvotomna savremena epika, 2018.
Moja Indija – OM Journey – putopis, 2019.
Golo meso – putopis, 2020.
Koautorstva:
Personalni karusel – šizofrena zbirka, 2018.
Paf – Arto knjiga poezije, 2019.
U nauci:
Ženski kod u književnosti Katarine Sarić, Književnost i jezik u funkciji promovisanja i univerzalnih vrijednosti crnogorskog društva, 2018.
Minervinim tragom, 2018.
U prevodu na
engleski jezik: Balkan Poetry Today, UK, 2018. Black Scat Books California, 2019. Artifact Nouveau California, 2019.
Related Posts via Categories
