Ernina poezija

Filed under: afirmator,poezija,poezija i proza |

Misli glavom,
glavu od zid,
zid od kuću,
kuću od toranj,
toranj od nebo,
nebo na glavu!

Slava Vlastitosti, Prijatno Zemlji!

Ludilo, opsada i obmana.
Ona želi van, ona želi van!
Kutije uznemiruju.
Iz jedne u drugu, a nemir posve jednako veći svugdje.
Opet, naučili su nas da tražimo,
al’ nam nisu govorili kako da zadržimo nađeno,
ništa nas stoga nisu naučili.
Jer mi prolazimo tiho, prolazimo jecajući iznutra.
U našoj tišini ogledaju se nemirni, i kažu:
Gle mira!
A ono prosta ravnodušnost, naprosto izjeda, proste utrobe.
Prosta utočišta!
Postoje krila u kojima čitav život želim zaspati,
al’ meni se nikada ne spava.
San je stremljenje u vlastita nepoznanstva,
nehotične paralele, mjesta koja se zaborave
ali nikada ne prestanu da nas se tiču.
Meni se nikada ne spava, al’ mi se stremi stalno.
Stremljenje i strepljenje!
Dva veličanstva uma, nespremnog da se udesi.
Gutači sebstva, sebožderci! Evo nas, ima nas!
Slava Vlastitosti!
Mi smo mali zalogaj za čovječanstvo……
al’ de progutaj se, pa se ne uguši!
De se svari, pa se postvari!
Organske olupine ljube svoje malo božanstvo smrti.
Slava Vlastitosti, Prijatno Zemlji!
Molitvene naredbenice

Podesi se!
Udes je za slabe, izmišljotina bogova.
Podesi se!
U sto svjetlosnih odobravanja, vremenski uredno,
po programu
Usud strašniji od Strašnog Suda.
Podesi se!
Kontrola stremljenja, eliminacija strepnje,
sublimacija praznog u unutrašnje.
Vlastitost se reciklira u novčanice.
Kusur prosjaku(a njemu dosta svoje)
Povijest je pokretna traka, cijeđenje….
Dugmad za samoproizvođenje.
Bibćući čovjek bibuće
hvalospjevne naricaljke neumoljivim strojevima.
Pokretni oltari.
Na svakom koraku po jedan padne.
Ne zna se ko sriče molitve, a one glase:
Napravite čovjeka od mene!

………………………………..

Priroda je paralizovana.
Čovjek je u komi.
Vrijeme je u satovima.
Satovi alarmiraju.
Bogovi blaženo amneziraju.
Uzbuna!
Negdje je neko nešto zaista rekao?
Liniji je zauvijek onemogućeno da se zaokruži,
pa se stoga mora zaustaviti.
Prosvjetiteljstvo tkiva

Marš spužvastih tkiva koja se ne vežu.
Ona se miču u naporima kretnji,
prostiru se po nitima nerava.
Fino tkanje nauma i
tkiva idu i zaustavljaju se.
Svjetsko trenje.
Svijet protiv tkiva.
Tkiva se smanjuju, svijet raste.
I nije više svijet kuća tkiva.
Svijet je velika vodena grobnica
od koje tkiva postaju teža,
od koje nervi postaju strujne instalacije.
Veličanstvena naelektrisanja.
Milioni blještavih lampica
i grobnice postaju ulice, kina, kasina.
Grobnice postaju utočišta.
Svjetska je himna skrojena od epitafa.
Živjela utočišta smrti,
smrt izvorima života!

Kog vraga s vragom?

Vraga puna usta, k’o bez hljeba traže,
malo vatre, ištu….
Jer gdje iskri, još, gdje sijeva?
Gdje su te grešne ekstaze da
misao lijeva umne metastaze?
O, usta puna boga, k’o bez hljeba traže,
malo svjetla, ištu….
Jer gdje se još baklje pale i
gdje oganj grije?
Gdje su ta mračna boravišta tajne,
da se razum svije….?

O, riječi usta puna,
a nijema k’o sjene….
zar da sriču još
molitve k’o bajke?
Pa ko su ta djeca
kad se rječju bdije?
O, usta puna psovke,
neslavni oltari gdje se bijesan pada
i od grča pije….

A  šta kad se dođe do zida?
Šta kad se dođe do zida?
Možda na zidu stoji slika, možda prozor?
Zavisi od karaktera.
Ima nas sačinjenih od slika,
čuvamo ih, vješamo…
gledamo iz različitih uglova
i pri drugačijem svjetlu.
Slike su zaustavljene.
Oživljavamo ih.
Ima nas posve sačinjenih od prozora.
Šta sve stane u ta okna?
Ima putnika, pustolova.
Ima slavljenika,
vidovnanjaka.
Prozori su čuvari svijeta.
Okviri pogleda.
Prozori su slagalice sanjara.
Tako mnogo prozora,
a jedan par očiju.
A šta kad se dođe do zida?
Samo prozori i slike.
I još više prozora i još više slika.
Vrata.
Taj zjapeći vapaj zatočenika.
Taj naročit osjećaj zraka u drugoj prostoriji.
Šta ako ne postoji druga prostorija?
Šta ako je samo prostor?
Prostor.
Ta ležaljka svijeta,
to lelujanje u ritmu. Taj ritam.
Šta ako je sve prostor i ako je sve takt.
Šta ako ne postoje vrata?
Šta kad se dođe do zida?

 

 

 

_____________________________________

Erna Ćosićkić, rođena 22. 10. 1990. god. Trenutno živi u Tuzli, Bosna i Hercegovina, gdje studiram filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.