Roba
Prodaj me
Čoveku
Ko mrtvu zvezdu
Ko belog roba
Ko crni nokat
za majstora.
Prodaj me
Na mrlju,
na oko,
Na meso.
Da mu rodim
Ko živa njiva,
Ko mrtva draga.
Prodaj me
Za krevet,
Za slučaj,
Za jebanje.
Klanje.
Prodaj me
Na gram,
Na kilo,
Na korak.
Prodaj me
S kurcem,
Ili uz kurac.
Da mi kupi
Srnu
i košutu.
Da me kosi
I po sobi
Šeta.
Autokanibalizam
Jedem sebe,
niz kičmu
sečem meso
noktima.
Autosrkanjem
pijem krv.
U debelu kožu
zabadam
tvoj ud.
Frigidno mjauču
federi,
ne viđamo se.
Odjekuju konzerve
po dvorištu,
vrište kese
dok pakujem
džigericu.
Telo je
besplatno,
hladno,
rođeno na kilo.
Usnama
Tragaj me
Dok
Sa usana
Derem
Reč.
Samohrana
Koža
Kao vreća.
Ne doručkujem,
Povraćam.
Dišem
Tvoje
Mrtve ćelije.
Gladuju
Grinje
Pod krevetom.
Stranci
Bez udova
Stojim
Na jednoj
Nozi.
Stranac
U meni,
Tuđ.
Stranac
Pored mene,
Moj.
Majka
Raskomadana
Nepca
Pumpaju
Krv.
Položim
Organ
U saksiju,
Oplođenom
Zemljom
Škropim samoću.
Ja sam
Majka
Što gleda
Kako
Komad
Pod daskama
Truli.
Dan
Voće,
Pojeli crvi…
Sad glođu tvoje
Otiske prstiju…
Mačka
Čeka da joj
Se setim imena
Crna.
Čekam vetar
Da obriše.
Pred vratima trule
Papuče.
O suštinskoj samoći
Ne znam.
Zbog toga se
Rađaju deca.
Po zidovima
Govor tela
Pravi senke
Onda se probudim.
Pola šest.
Crveno
Pod tobom
ja sam
sasvim nov.
Uradio sam to opet.
Jednom, u tri dana,
uspem u tome.
Čudo na četiri noge
siluje mi kolena.
Kao školjka,
smrskana,
ležim na stolu
za obdukciju.
Jasni vokali
zabadaju se u oči
radoznalih.
Od mene ostaće:
onaj što kroz mene prođe.
Čovek od bakra
Propustio si
deset milimetara noktiju
i par prljavih čarapa
Na zidu gospođe Uljanov
kažu
kako bi klali
i tebe
i mene
i to si propustio
Planirao sam te juče,
savršenog skota od bakra,
kao skulpturu
ili stihovanu bljuvotinu
posle sam to spalio
pre toga fotografisao
ali sam fotografije uništio
I to si propustio
Ja sam loše progamirana lutka
juče sam dobio treći bubreg
sada šljakam kao kamen
i srce je bubreg
tako ću dobro da se ispišam
po zidu
jadne gospođe Uljanov.