Zaključujem kako se već dugo nisam skinula pred strancima. Mislim, učinila to do kraja i bez imalo stida. Trenutno mi nisu poznate činjenice zašto sam i kada sam to ranije činila, samo se sjećam sebe u takvim trenucima i sviđa mi se to što zapažam u svojim mislima. Sjećanjima. Zašto je tako ne znam, ali […]
Continue reading …
Evo me, sad sam bolestan. Jesam li tražio bolest? Mogu reći – ne, na isti način na koji to može reći i preljubnik, koji hodajući, zalutao, nepoznatom stazom, nije tražio ljubavnicu, ali je naišao na nju, kako stoji ispod drveta u mraku, uživajući u noćnoj tišini. Nijesam tražio bolest, niti me ona čekala kao neko […]
Continue reading …
KLAVIER Šutjela je, jezikom zašivenim za usne. Trpjela je. Slijepa bješe za kopilad od svijeta. Treptajem oka, nježnošću trepavica, koje nužno padaju prema dolje, Samara bješe pretjerano savršena za mene. Isprva je samo stajala u tišini, upijala tonove koje moje čudne misli rađaše. Dodirnuti ju htjedoh, osjetiti, kožu joj proživjeti u sebi, probaviti, međutim […]
Continue reading …
Godspeed, blue friend! Sunce je pročistilo horizont. Autoput je bio širok i prav. Jasmin je skenirala mapu krajičkom oka. Dvesta milja do najbližeg naseljenog mesta, još duplo do konačnog odredišta. Tišina je bila savršena. Stopala su uživala u mekim japankama umesto štikli. Sloboda kojom su zračile pustare razlivala je po njenom licu izraz beskrajnog […]
Continue reading …
Jorgos fon Štraub je, opružen na kožnoj fotelji, uživao u tompusu sa ukusom goveđe potkolenice. Bližio se kraj meseca. To je značilo samo jedno – vreme je za priznanja: – Najbolja radna jedinica u Severozapadnom sektoru jeeee… Kao i uvek, jedna jedina, neponovljiva, SSD-14! Aplauz. Klicanja. Zdravice. Slika je bila više nego jasna: – Naš […]
Continue reading …
Kada sam bila dete, deda mi je ispričao neobičnu priču, tada me je uveravao da je istinita i da ju je čuo od više osoba, koje su doživele isto iskustvo. Prema njegovoj priči, ukoliko odete sami na jezero u noći punog meseca, po magli, na mol kod stare, napola srušene vetrenjače, možete videti nešto tako […]
Continue reading …
Što sam više težio ka dnu, to me dno brže sustizalo. Oprostio sam se od smisla, od života u bajkovitim ovojnicama, ružičastim sanjarijama. Usvojio sam pomaknuće života prema natrag, odlučio sam završiti napetost življenja, sirovo, kako i priliči onome koji na smrt gleda kao na blagoslov. Načina mi nije nedostajalo, nisam tašt, niti poseban, stoga […]
Continue reading …
Leteo sam iznad kanjona kroz koji je tekla tirkizno zelena reka, puna virova. Dok sam leteo, razmišljao sam da li sanjam ili je ovo što vidim zbilja. Najednom, ugledao sam voćnjak u cvatu. Privukle su me njegove neobične boje. Ugledao sam bele, narandžaste, roze, plave i žute cvetove. Nikada ranije nisam video krošnju drveta sa […]
Continue reading …
Demencija je bolest starosti, je li onda čudno da se javlja u nekoga tko je vječan? Teško je pričati o Njegovom genetskom naslijeđu, jer baš i nije poznato čiji je, i je li uopće nečiji potomak, no svakako kao samac bijaše podložniji ne samo zaboravnosti već i depresiji. Higijenske navike je podesio, bolje rečeno one […]
Continue reading …
