Odbijam ti, Bože, po receptu novi život rađati, jedino što mogu je smrt koju čekaš Tebi iskreno podariti. Pružiti Ti patnju koju razum Tvoj nikada neće svladati, a za to moja mrtva duša, vjeruj, zapravo neće mariti. Mogao si, patiti me još i više, mogao si učiniti da mi majka boli utjeha u tuzi bude, […]
Continue reading …Ladislav Babić: Uravnoteženje
1. септембра 2018. Коментари су искључени на Ladislav Babić: Uravnoteženje
Ubio sam sina. Pijuckam svoje zadnje pivo na slobodi, sjedeći na stepeništu spomenika posvećenog legalnim ubojicama iz nekog od bezbrojnih ratova prošlosti. Nisam ga ubio, jer sam ga smatrao najboljim čovjekom kojeg poznajem, niti zbog vlastitih zabluda u to vjerovanje, već zbog činjenice što me je premlatio na mrtvo ime, iz posve banalnih razloga. […]
Continue reading …
Pitala se kada će već jednom prestati. Zar im nije dosta? Svakom normalnom bi već dosadilo. Kako je moguće da su toliko uporni? „Na lomaču, na lomaču, na lomaču!“ Da, njihovo skandiranje joj je ponovo paralo uši. Zar ti glupani ne vide da je već na lomači? Što bar ne viču: spalite je? „Uraaa,“ […]
Continue reading …
Suze su, pomislih, nebo ih stvara. Krute su, hladne, neumoljive, bez smisla i dalje natapaju tlo. Pozdravljam se s njima, uništavam si zjenice, pretvaram ih u sljepoću. Kapci su mi teški od nesanice, jer okno mi pruža nemir, propušta zvukove živućih, […]
Continue reading …
Tata, tata… Ne sada, Juniore! Sto puta sam ti rekao da me ne prekidaš kada radim. Ako ne predam ovo gospođi Gruber do utorka možemo da se pozdravimo sa letovanjem ove godine. Što se malo ne igraš sa plastelinom koji sam ti jutros kupio? Ali, igram se, tata. Zato sam i došao. Treba mi… Čuje […]
Continue reading …
Stajao je u polumraku, nepomično izdvojen od nabujale gomile. Promatrao ju je defokusirano, s mislima na njoj, a istovremeno daleko od nje. Bilo je nešto čudno u ovoj masi. Dugo je razmišljao, tražeći odgovor po čemu se ova gomila razlikuje od onih koje je ranije viđao po trgovima, na koncertima, nogometnim utakmicama […]
Continue reading …
Hladna je noć. Ležim na travi izvan grada i ližem krv. Osluškujem kako drveće širi grane, zvuk je jednak otvaranju vrata koja snivaju na spojnicama satkanim od hrđe. Promatram lišće koje iznebuha mijenja boju, postaje tamno i staro. Strahujem da mi razum odlazi na počinak od slame i vjetra, rađa se unatrag, jer sve što […]
Continue reading …
Sukobljen sa svjetlom zaljubio sam se u tamu. Bilo bi uzaludno nabrajati razloge, dovoljno je samo pogledati svijet oko sebe i sve proklete koji su ga odgojili. Tmina mi je iskrenija od čovječanstva, privržena kao majka djetetu. Potopila me iluzija u koju sam zakoračio, crna voda u kojoj sam namjerio očistiti svoju dušu, utopija. Bješe […]
Continue reading …Mario Lovreković: Kratka priča o orgazmu
15. фебруара 2018. Коментари су искључени на Mario Lovreković: Kratka priča o orgazmu
Sjedila je naga na rubu kreveta uživajući u dimu cigarete. Promatrala je kako mu krv teče iz vratne arterije i smijuljila se dok je Smrt ponizno čekala plod njezinog klanja. Polizala je svoj srednji prst, potom ga smjestila duboko u vaginu. Orgazam je […]
Continue reading …
Zaključujem kako se već dugo nisam skinula pred strancima. Mislim, učinila to do kraja i bez imalo stida. Trenutno mi nisu poznate činjenice zašto sam i kada sam to ranije činila, samo se sjećam sebe u takvim trenucima i sviđa mi se to što zapažam u svojim mislima. Sjećanjima. Zašto je tako ne znam, ali […]
Continue reading …
