BOSANSKA FANTASTIKA NA BESPUĆIMA SOC-REALIZMA

Filed under: broj 14 - maj 2013,poezija i proza,sf / horor |

Gondolin burns - John HowePiše: Adnadin Jašarević

 

Predstavljanje historijata bosanskohercegovačke znanstveno-fantastične književnosti je pothvat koji iziskuje prethodno postavljanje čvrstih odrednica u vremenu i prostoru, koje će omogućiti bilo kakvo predstavljanje…

Neophodno je u uvodu napomenuti i ne baš zahvalne okolnosti za stvaralaštvo na tragu fantastičnog u Bosni i Hercegovini. Istina, na jugoslovenskoj SF sceni su se poput slučajne muzičke teme pojavljivali autori iz Bosne. Ali, za razliku od Zagreba i Beograda, koji se mogu podičiti sjajnim SF magazinima, „Sirijusom“ i „Alefom“, u Sarajevu se ne dešava ništa slično, te je izostao onaj neophodni zamajac za pokretanje značajnije produkcije kod pisaca fantastike. Ukratko, nisu imali gdje objavljivati sve i da su pisali žanrovske priče, kamoli romane. Književni časopisi od renomea, poput „Pisma“ ili „Života“, nisu, njihovo uredništvo, blagonaklono gledali ka fantazi ili naučno-fantastičnoj priči. Razloge za ovu predrasudu valja potražiti u dva izvora, nesigurnom visoko-književnom koji podrazumjeva apriori bezvrijednost naučno-fantastičnog rukopisa i drugom, snažnijem, koji svoju snagu crpi iz neobičnog opredjeljenja bosanskih pisaca ka soc-realističkoj prozi, produktu revolucionarnog duha iz ranih pedesetih… Ondašnji su se teoretičari, kritičari, pisci, usudili odrediti što to jeste angažirana književnost, angažirana u duhu socijalističko-komunističkog razvoja društva, ne primjećujući kako literatura, sveukupna, jeste angažirana, mada to savremenici uglavnom ne znaju prepoznati… Svakako, ovakvo usko shvatanje angažiranosti prouzročilo je smještanje fantastike opećnito na nepoželjnu policu u biblioteci, ukoliko je pukim slučajem neka takva čudna knjiga odštampana ili u koš za stari papir, ukoliko je rukopis nesrećom dospio na stol revolucionarno osvještenog urednika…

Stoga nekolicina autora naučno-fantastične proze djeluju ka Zagrebu i Beogradu, ili se čak u ovim centrima afirmiraju, što uključuje i promjenu mjesta boravka… Otuda mala zabuna u lociranju historije bosanske fantastike… Jer, imamo li prava navoditi kao bosanske autore književnike koji su samo rođenjem Bosanci? Nisam uvjeren da si možemo dati pravo na prisvajanje autora koji su se afirmirali u drugoj sredini te sam ih odlučio spomenuti zbog toga što nastojim dokazati suprotno: koliko je u Bosni teško pisati i objavljivati fantastiku…

 

BOSANCI U EGZILU

 

Esad Jakupović je jedan od najpoznatijih…  Pisao je pod raznim pseudonimima sedamdesetih godina prošlog stoljeća za „Politikin zabavnik“, reviju za popularizaciju nauke „Galaksija“, gdje je obnašao i ulogu zamjenika glodura, almanah za naučnu fantastiku „Andromeda“ , časopisima Zeleni dodatak, Ekspert, Svet

Borivoj Jurković najznačajniji je bosanac za razvoj hrvatskog SF-a… On je 1976. osnovao prvi jugoslovenski SF časopis „Sirijus”. Uređivao ga je do 101. broja…  Za svoj urednički angažman zavrijedio je 1986. nagradu SFERA… Bavio se i prevođenjm, te napisao mnoštvo sjajnih priča.

Anto Gardaš objavio je tri romana za mlađu žanrovsku publiku, čiji je glavni protagonist profesor Leopold, „Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda…

Najpoznatiji Bosanac u domenu fantastičnog stripa i ilustracije je Mirko Ilić, rodom iz Bijeljine…

Objavljuje radove u znamenitim inozemnim magazinima „Metal Hurlant“, „Alter Alter“ i „Heavy Metal“… Nakon angažmana u Italiji i Hrvatskoj putuje preko bare gdje se nameče kao ilustrator u „Time“-u, „New York Times“-u, „Wall Street Journal“-u, a već na pragu devedesetih postaje umjetničkim direktorom „New York Times“-a. Koautor je nekoliko knjiga o grafičkom dizajnu. Trideset pet godina po objavljivanju njegovih prvih radova zavrijedio je objavljivanje monografije „Mirko Ilić – strip/dizajn/multimedija 1975-2008“, u izdanju kuća „AGM“  i „Profil“…

Ferid Muhić, rođen 1943. u Mahoji (Zavidovići). Profesor Univerziteta (savremena filozofija) u Skopju; gostujući profesor na Floridia State University, New York State University, ISTAC, Kuala Lumpur, Malaysia. Objavio je: Kritički metodi, Filozofija Ikonoklastike, Motivacija i meditacija, Štit od zlata, Noumenologija tijela, The Study in Fragmentation and Despair, Logos i hijerarhija, Mišljenje u akciji, Smisao i vrlina; i poeziju: Falco Peregrinus, Sto koraka iznad, Dim ugarka snova. I, što je najvažnije, teoretske radove o znan-fanu objavljivao je u Sirijusu.

 

FANTASTIČNE 90-TE

 

Sveopće sivilo u Bosni sredinom devedesetih ne samo da nije nagovještavalo mučni porođaj fronta pisaca fantastike nego je marginaliziralo književnost ili umjetnost općenito. Izdavači se u periodu 1995-2000. bave uglavnom ratnom prozom, zapravo prozom o ratu, ukoliko se izdavaštvom uopće bave… Naime, Bosna ne raspolaže uvezanim tržište za knjige, a usljed diobe jezičkog područja ono je umanjeno i kao potencijal…  Svakako, u ovakvim je okolnostima bilo izuzetno teško promišljati o objavljivanju fantastične proze – interes za takvo štivo kod bosanskih izdavača nije postojao… Kod čitalaca da, ali uglavnom za naslove koje potpisuju inozemni autori, popularni, dobro znani iz biblioteka „Polaris“, „Kentaur“, te objavljivani u časopisima „Sirijus“ i „Alef“, koji su još uvijek bili u opticaju u antikvarijatrima i na buvljaku…

Kako god, prvi korak ka objavljivanju fantastične proze koja se da svrstati u SF&F literaturu načinjen je u Zenici… Izdvačka kuća „Erudit“ odlučuje se u biblioteci „Nova“ objaviti moju zbirku priča „U dvorani ogledala“ 1999. godine. Riječ je vilinskim pričama smještenim u maglovito doba bosanskog srednjovjekovnog vladara Kulina bana… Historijske ličnosti i toponimi korišteni u pričama svedeni su u okvire fantastičnog  te stoga ne čudi uobičajena posveta koju zapišem kada knjigu poklanjam prijateljima: ovo je karta za srednjovjekovnu Bosnu iz snova…

Neočekivan uspjeh ove zbirke priča me potakao na promišljanje o dalekosežnijim potezima…  U tom mutnom vremenu upoznao sam inozemne donatore, jedne od mnogih koji su krstarili Bosnom. Christian Cerch Releigh odlučuje se pomoći objavljivanje publikacije posvećene isključivo SF&F-u. Na brzu ruku sam prikupio nekoliko priča i tekstova, sve iz zeničke produkcije i uspio objaviti nulti broj almanaha za SF&F „Prometej“.  Iskreno, većinu tekstova sam svojeručno zapisao… Mršavi „Prometej“, u svakom pogledu, ipak je poslužio svrsi… Uspio sam zainteresovati kulturnjake u zeničkom „Preporodu“ i oni se odlučuju objavljivati almanah najmanje jednom godišnje.

 

NOVI MILENIJUM, NOVI OBZORI

 

Uspjeli smo „Prometej“ ubaciti kao stalni program u okvire Međunarodne kulturne manifestacije Zeničko proljeće. Tako je počelo… 2000-te. Konačno. Prvi broj je izgledao sjajno, naročito u odnosu na nulti, što mi je dalo nade, koliko i recepcija kod zeničke književne publike, da ćemo uspjeti reanimirati ovu ushalu književnu granu u Bosni.  Smetati je moglo samo to što sam uspio animirati samo trojicu autora da saučestvuju u kreiranju prvog broja, ali, i to se promijenilo s vremenom. Već u narednim brojevima objavljujemo radove autora ne samo iz Zenice, već i iz Sarajeva, Mostara, Viteza… Uglavnom je riječ o mladim autorima koji ispisuju svoje prvijence, izuzimajući nekolike renomirane poput Kemala Mahmutefendića i Senada Durana… Koliko smo pogodili sa premijerno predstavljenim autorima svjedoći objavljivanje priča Veselina Gatala koji je nepune dvije godine potom zavrijedio treću nagradu za neobjavljeni rukopis na konkursu izdavačke kuće „ZORO“, a godinu potom i nagradu za priču na konkursu konvencije ISTRAKON, potom i SFERU za roman u Zagrebu. No, kako je vrijeme odmicalo shvatio sam da vrijeme „Prometeja“ ističe… Ostali smo na nivou godišnjaka… Novi autori su manjkali, stalni saradnici izgubili na elanu… Moralo se učiniti nešto novo, a šta doznao sam za prvog gostovanja u Pazinu u okviru programa Festivala fantastične književnosti. Pazinjani objavljuju dvije godišnje zbirke priča… Zašto da ne… Prebacio sam „Prometej“ u treću brzinu i raspisao konkurs za godišnju zbirku priča, zeničku i bacio se na organizovanje Festivala književnosti… Tako, do sada smo objavili tri godišnje zbirke priča, „Kulin ban po drugi put…“,  „Tragovima bosanskog kraljevstva“ i „FAN(TOM)“, te organizirali četiri Festivala fantastične književnosti u Zenici… Objavljujemo priče autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije što svakako otvara vrata za promociju naših godišnjih zbirki u susjednim državama. Treći Festival, najbogatiji, predstavio je sem žanrovske izdavačke djelatnosti i ilustratore iz škole Đorđe Lobačev, te srpski fantastični kratki film.

Upravo za predstavljanje u Pazinu uredio sam grafički manjkavu antologijicu BH naučne fantastike, koliko da se predstavi širi front pisaca, a ne samo jedna osoba. U „Pogledu u budućnost“ objavljeno je deset odabranih priča, što je za mršavu BH produkciju prije pet godina bilo sasvim dovoljno.

Nekoliko naučno-fantastičnih priča objavljeno je u strip-revijama „Horostop“ i „ZE strip“. Riječ je o kratkim pričama nekolicine mladih autora poteklih iz Zeničke škole stripa, Biljane Šafaržik, Besira Maglića, Faruka Begića, Zdravka Cvjetkovića između ostalih…

Za naučno-fantastičnu avanturu u izdavaštvu odlučio se i Ante Zirdum, koji u „Vitezu“ objavljuje dvije zbirke naučno-fantastičnih priča „Jahači svjetlosti“ i „Brončani mač“, obje 1996. godine. Nakon duge pauze napućene pseudo-historijskim naslovima objavljuje Radman’s Syndrome  2007, Izgubljene zvijezde 2008, Elkastrandin kompleks 2008. zastupljen je u nekoliko hrvatskih i bosanskohercegovačkih antologija i više zbornika. Prevođen je na makedonski jezik.

Mostarac Veselin Gatalo svoj je SF prvijenac objavio u Hrvatskoj… „Caffe Oxigen” (Naklada ZORRO)  je priča koja donekle podsjeća na „Vodič kroz galaksiju za autostopere”, ali samo kada je riječ o polaznoj ideji… Gatalov parodijski otklon je više domaći, ako tako možemo reći… Autor, takođe, nije sklon ispisivanju avanturističke priče već prije autoraspravi o našem društvu, manje više na tragu antiutopijskog ispisa… Postkataklizmični roman „Geto” (IK AGM), u drugom izdanju „Vuk”, „Šahinpašić” izrastao je iz njegove kratke priče objavljene prvotno u „Prometeju”… Ovdje je već kudikamo lakše prepoznati balkanski društveni kontekst u doba konkflikta, te ovaj SF roman moramo smatrati angažiranim…

Da ne zaboravimo, prvi BH roman epske fantastike „Nedovršeni svijet“, takođe je objavljen u Zenici, u dva izdanja, kod dva izdavača, 2002. i 2006.

Neobičan fantasy objavljuje u vlastitoj produkciji sarajevska slikaraka Ana Dominik Rodić, „Oštrica vulkanskog stakla“, 2012. godine. Iako je autoričin koncept zanimljiv, jer svi su stanovnici njena svijeta pod maskama, ova knjiga pati od silnih boljki – najveća je svakako jednostavna činjenica da ju niko nije uredio, lektorirao, itd.

Pisac za djecu, Fahrudin Kučuk, objavljuje 2006. godine. Znanstveno-fantastični roman za djecu „Čudni gosti“. I ne zaustavlja se na tom pothvatu. Nekoliko godina potom u izdanju IK „Šahinpašić“ iz Sarajeva objavljuje roman epske fantastike, „Otmica kralja“, prvi u planiranoj trilogiji „Mračno kraljevstvo“.

 

BOSANCI NOVE GENERACIJE

 

Mnogo više bosanskih literata djeluje u egzilu, no u Bosni i Hercegovini. Ponešto je krivica do minulog rata, ponešto do ekonomske krize. Tek, nekoliki od njih istakli su se kao autori koji u najmanju ruku obećavaju.

Adrijan Sarajlija objavljuje kratke priče uglavnom na blogovima, ali i u Emitoru i webzinu Helly Cherry. Zastupljen je u zbirkama „Beli šum“ (2008), „Gradske priče 3 – Fantastika“ (2008) i „Gradske priče 4 – Vodenica“ (2009).  Njegova prva knjiga „Manufaktura” iz 2010.  (objavila IK Tardis) objedinjuje raznorodne priče zbrajane u prethodnih pet godina. No, kvalitete na manjka, tim prije što Sarajlija u pisanju naginje post moderni. Njegov prvi roman „Ogledalo za vampire” iz 2012. pokazuje njegov glavni kvalitet, sposobnost da i u takvim, olinjalim temama iskaže nešto novo, te na sasvim neuobičajen način.

Darko Tuševljaković, rodom iz Zenice, objavljuje priče od 2002. u raznim zbirkama Buntovna proza, Najkaće priče 2003, Najkraće priče 2004, Donja strana priče (I mjesto na konkursu), Gradske priče 3 – Fantastika, Rukopisi (poezija) i časopisima Znak sagite (I mjesto na konkursu za kratku priču), Politikin zabavnik, Naš trag, Emitor. Preveo nekoliko knjiga, od kojih je poslednja roman Vitez Džina Vulfa. Godine 2004. dobio je nagradu ‘Lazar Komarčić’ za novelu Uspon planinom pogrešnih postupaka.

Dinko Osmančević kratke priče objavljuje u časopisima Galaksija, Faros, Orbis, Grad, te web fanzinima SF Vektor i Helly Cherry. Njegova kratka priča „Povratak vođe“ proglašena je za najbolju naučno-fantastičnu priču objavljenu u Galaksiji 2000. godine. Sa bratom Zlatkom priređivao je tekstove o astronautici i naučnoj fantastici u časopisu Novi prelom (Banjaluka).

Vedrana Čačić, rođena u Sarajevu, piše haiku poeziju, kratke priče i aforizme. Priče je objavljivala na vebzinu „Helly Cherry“, u zbirkama „Mamihlapinatapei“ (1998), „Alisa u zemlji priča“ (2006), „Najkraće priče 2006“ (2007); aforizme objavljivala u zbirkama „Kad ja tamo a ono međutim“ (1995), „Aforizmi i aforističari 7“ (2007). Osvojila prvu nagradu na „Art-Anima“ konkursu za kratku priču do deset riječi i treću nagradu na konkursu „357 -Trenutak inspiracije“ za crticu do tri reči.

Sarajevski informatički magazin „Info“ unazad deset godina objavljuje redovno podlistak posvećen naučnoj fanatstici, tri do pet strana… riječ je o prikazima knjiga, filmova i pričama domaćih autora. Nažalost, Sarajlije nisu uspjele otići korak dalje, neophodni, te objaviti makar panoramu najboljih priča iz „Infa“ uprkos dobroj volji glodura Gorana Milića i Dragiše Mareka, urednika podliska, ujedno i autora nekoliko naučno fantastičnih priča.

 

I to bi bilo sve… Mršava bosanskohercegovačka SF&F scena mogla bi se nekako rastegnuti u domen granične fantastike, pa da iskopamo još ponekog autora, ali ne smatram da za tim ima potrebe… Zapravo, nekolicina autora koji se fantastičnom prozom bave znali su svojevremeno napisati i čistokrvnu znan-fan priču. Pošto oni uvažavaju razlike nema razloga da i mi slično ne učinimo. Nekako smo propustili glavnu znan-fan kompoziciju sredinom prošlog stoljeća te nam je zapalo ponešto zapisati u suton podžanra, vrijeme kada zamire i diljem svijeta potisnut tehnološkim čudima i naučnim otkričima.

Tako je to… no, ne treba se žaliti zbog preticanja nauke… konačno, valjda će se neko dosjetiti da mašta prethodi stvarnosti…