Knjiga je izvor znanja. Ako ima žednih.
Aforističar nije pas, a stalno laje na zvezde.
Sajam knjiga je sasvim uspeo: najviše profitirali đaci. „Pozajmili“ pun ranac knjiga sa rafova, na neodređeno vreme.
Profesori su pali na niske grane. Preživeće – sa visokih bi slomili vrat pri padu.
Nije nauka zec da će pobeći. A u nas ne postoje magareće olimpijade.
Obrazovni sistem danas ima pravo značenje. Jede vlastitu decu – sistematski.
Prosvetari će dobiti povećani lični, tek kad grane proleće. Ako ranije ne procvetaju štrajkačke tikve.
Spala knjiga na dva slova. Vaskrsnimo kurseve večernjih škola. Vođama sledi popust u školovanju.
Jednog autora optužiše za izdaju. Izdvao aforizme bez plaćanja PDV-a.
Nastade procvat književnosti. Neki autori još za života objave sabrana dela. Naučili da sabiraju dva plus dva.
Ne znam koji su dobri, a koji loši aforističari. Samo znam: najbolji su oni – u najgorem društvu.
Aforizam je ovnovski uporno udaranje glavom o zid. Blago zemlji bez zidova, cveta joj poltronska književnost!
Knjiga po knjiga – biblioteka. Tajkun po tajkun – policijska kartoteka.
Obrazovan čovek nije uvek onaj koji do diplome dolazi na pošten obraz.
(Sa)znanje je svetlost. Sinulo mu tek na električnoj stolici.
Đura Šefer Sremac