TJESKOBA, Zoran Hercigonja

Filed under: 2018,Broj 72 – mart 2018,poezija,poezija i proza |

TJESKOBA

u mrežnici oka upijao sam plavi ekran neba,

frigidne ulice,

monoteistički šahtovi,

usamljeni krvotok kanalizacije,

#s(k)eptični prolaznici,

ne razumijem njihov jezik,

gugutanje #stranih golubova,

divlja, razuzdana varoš razdijeljena među starim strahovima,

luđački lunjam gradom,

prolaznik u licu nalik dobrohotnoj svinji,

promatram #interpunkciju grada,

nejasni su znakovi upozorenja,

semafor #kašlje,

zebra se pod nogama trza,

#smijem li prijeći cestu,

misli se lome u zvučnom zidu vreve #cvrčaka,

tjeskoba, dijagnoza, anksioznost,

ljudi koji ne razumiju,

samozatajnost koja neutralizira vlastitu osobnost,

ne nalazim mira, riječi, obranu,

humoristički univerzum radikalnih ozbiljnosti,

vječita #besmrtna opomena,

ispadam iz okvira monumentalnog prozora,

#nitko ne razumije,

nitko ne suosjeća pod #vlakom,

vlakovima su izbušili gume,

moji vrtlozi, moji nervi.

 

 

Zoran Hercigonja rođen je 1990. godine u Varaždinu. Radi kao profesor informatike. Uz profesionalne dužnosti, bavi se pisanjem poezije i kratkih priča. Kratke priče, pjesme  recenzije knjiga, eseje te dramske tekstove objavljuje u časopisima Književnost uživo, Kvaka, Avlija, Zvezdani kolodvor, Etna, Eckermann te internet portalima: Očaravanje, Poezija Online, Strane, Metafora, Opusteno.  Autor je nekoliko tiskanih zbirki poezije: „Krhotine stakla“ , „Okamine“, „Bezimene Pukotine“, „Anatomija melankolije“, „Izabrane pjesme“, „Sinis“, „Fractus“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.