Na telefon negde tačno u podne
na telefon negde tačno u podne
izbudi me Bobby, pita guru gleda li se tenis.
Yes sir, odgovaram ja.
Kaže da Danka mu mora
u London da pali
pa nešto mogli smo do Voxa
nismo odavno,
pre toga i rukomet da pogledamo,
usput lagano putem mesečinu da pijemo
ah, da.., nabaci i da praši „Koža“
stara,
dobra
i sirova..?
Why not!!!
Prekinem vezu
otvorim unuče
naravno vodka
eh siroče moje malo
nije šala
niti bilo koje drugo
već ono pravo
babino
motherfucker
unuče.
Na zagoreli tiganj
bacim
nešto jaja
i slaninu pride
pasulj sam već ranije
servirao na tanjir
preko mušice nišani me vreo tost
brke sučem
češem jajca
sviraj, sviraj,
pa za pojas zadeni.
Tako i ja pa posle obilne klope
poslužim se pivom
motam duvan
mešam žene,
pesme
vino…,
ma rekoh ti već:
„The Kolenski Moonshine Blues..!!!“
Okrenem braćalu
Metuzalema pitam
da l’ kojim slučajem
on i uvažena mu gospođa Mira
možda nisu raspoloženi za jedan ples….
znaš ono:
četiri koraka bočno u desno,
jedan napred,
pa četiri u levo…
„Eh da si mi živ i zdrav,
ta tetka Mira sad daleko od kuće
osvaja neki planinski vrh,
manje je bitno
Mont Everset ili Tara
mnogo je važnije učestvovati!“
Čak i ja hašišari stari
za legalizaciju se zalažem životnog stila
da je u telu zdravom, zdrav i duh.
Ništa onda, vozdra mi ostaj
pa maybe vidimo se već u petak
kada u Kuglašu
budu kugla se i oni
Joca, Stane,
Darko i Pače
Raw Hide
and easy baby.
Ljubi decu
tamo i amo,
i obe Mire
Sunce li im jarko.
Rolam za danas
svog prvog neznanog junaka
uz pomoć uncle Boba & Danke
do zore će ih biti još cirka sedam-osam.
U tegli smućkam fucking gin tonic
lagano srčem
sporadično dudlam spravu.
Oko šestice evo ga i guru
„Hari OM“ urla Swami
„Boom Shiva“ repliciram ja
Dobacujemo se afghanom
mada on malo više voli da ševa
ipak na tesno bijemo poljake
uprkos sucima danskim,
kad u međuvremenu
evo ti i male iz East End-a
spika samo cockney
St Mary-le-Bow
the sound of Bow bells
ona će vodku, ja ne biram
pa tako niz Nikolaja Gogolja
sve jedno za drugim treskamo unućiće
svako malo jedno veliko CHEERS
radujemo se ko deca
dok ulicom nehajno razliva se blues:
„Every black child born in Mississippi,
You know that poor child was born dead!“
ma rekoh ti već:
„The Kolenski Moonshine Blues…!!!“
Dejan Radulović živi i radi u Beogradu.