Tako udara finski nož – Enesa Mahmić

Filed under: afirmator,broj 01 - april 2012,poezija,poezija i proza |

 

(pjesme iz ciklusa Pro-piti-vanja)

 

Kleopatra 

U enciklopedijama i filmovima
Ona je
Dugonoga
Crnka
Zanosnih oblina
Koja je sjebala Marka Antonija i Cezara
Da bi se domogla moći

Kad su iskopali njene kosti
Rekonstrukcija je pokazala
Nelijepu ženu
Visoku metar i žilet

 

O teoriji i praksi

Za vrijeme života
Sigmund Frojd hvalio se
Da piše svojim kurcem

Kad je umro
Liječnici su se zaklinjali svim svetim
Da među njegovim nogama nisu pronašli ništa
Osim naliv-pera

 

Zabranjena jabuka
(Ademova verzija)

Da me nije nagovorila
Rospija
Mi bismo i danas
Živjeli u džennetu

Al kratka je to pamet
Da dunjaluk visi na koncu
Žena bi prerezala konac

 

Zabranjena jabuka
(Havina verzija)

Da je nisam poželjela
Mi bismo i danas
Živjeli u zabludi

Ne bi cijenili dobro
Jer ne bi znali šta je zlo

 

Margaritina ispovijed

Ljubav nas je pogodila iznenada
Tako udara munja
Tako udara finski nož
U knjigama koje pišu dr.kadžije

Nisam htjela baciti ono žuto cvijeće
Morala sam
Za račun groteskne ljubavne priče
U kojoj se odričem svega
Da bi kuhala Majstoru jelo,
Da bi dolazila nečujno
Davalo mu svoje tijelo
I odlazila još nečujnije

Molim vas da me izbavite iz ovog romana.

 

Enesa Mahmić, rođena 04.03.1989. (BiH) Bavi se pisanjem poezije i postfeminističkim interpretacijama književnih djela. Nagrađen je trećom nagradom Mak Dizdar za najbolju zbirku poezije, 2009. godine.  Živi i radi u Zenici.

7 Responses to Tako udara finski nož – Enesa Mahmić

  1. odvalilo me je

    isak lazev
    7. априла 2012. at 09:56
    Одговори

  2. 🙂

    enesa mahmić
    19. априла 2012. at 20:28
    Одговори

  3. Mahmichina poezija ja tak dobrrrrraaaa… ;-))) hvala Madamme Mahmich (ili Mahmik) !

    😉

    Mahmonevolitelj
    2. маја 2012. at 08:55
    Одговори

  4. Divna Poezija gdjo. Mahmik.

    Cestitamo !

    Mahm
    2. маја 2012. at 08:57
    Одговори

  5. 😀

    edin
    17. јула 2012. at 11:27
    Одговори

  6. Danas gledam slike prijatelja na FB-u. Onih uspjesnih, koji sada vec imaju obitelji, dobre poslove i koji su u zivotu vec ostvarili nesto. To nesto, meni nedostizno, iako cisto ljudsko i obicno, ukaza mi se poput goleme, tamno plave planine, u zimskom sumraku, pred kojom stojim sam i preko koje ne mogu preci. I u dusi ocas nasta nijema pustos, prekrivena maglinom jada, koja ne zna vise u kom smjeru da gleda, zatecena sopstvenom prazninom… I onda se sjetih, toliko me podsjecaju na moju obitelj, rodjake, djedove, babe… Njihovo okupljanja i slike kojeg gledam su odrazi mog negdasnjeg zivota i moj porodicnih albuma… Jer skoro svi moji bliznji su upravo bili takvi ljudi, nalik njima, uspjesni, sa obiteljima, puni vrijednosti i samopouzdanja. Svoju ulogu su ispunili bez teskoca. Ipak, nikad mi se nisu cinili ni dalekim ni nedostiznim. Ni moji prijatelji koje gledah, nisu ni daleki ni nedostizni. Ja znam da je ova provalija koja nas razdvaja samo jedan obzir stvarnosti, koji stoji u meni i ne mice nikuda.

    I sada znam, makar nekad poticao od istih i makar me isti rodise, i makar sa cudjenjem danas gledao u iste… Sada znam, da ljudi poput mene ne radjaju ovakve, sa njima, naprotiv, knjiga zavrsava, i s njima, mozda, bas nista ne pocinje.

    Promaseni slucaj
    20. октобра 2012. at 15:58
    Одговори

  7. Mislim da je Damir Nikšić sve to lijepo dočarao u svom klipu Mahalbuka: http://www.youtube.com/watch?v=U0W34vWI7Ek

    enesa mahmić
    23. јануара 2013. at 23:39
    Одговори

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.