Samrt time, Frane Marčelić

Filed under: 2017,afirmator,broj 58 - januar 2017,poezija,poezija i proza |

*

pssst… ima živih u potpisima! lonci prazni u kuhinji, to smo samo mi. oči su skoro otplutale u miris smole kao zgusnuto razvučeno dostojajnstvo u mrtvačkoj kasi. kuha se, kuha se godinama. mirisi kroz paru, para kroz vrijeme, mjenjaju se lokacije, lovišta prošivena u vunenu deku na ramenima, remen.

*

šahisti su rasisti, da pijune mogu pomicati unazad bili bi nepobjedivi. tko otapa riječi, rastaljuje figure na kvadrate u svjetlo i sjenu.

*

šestar je množina. središte je fiksirano i samo još preostaje napustiti odgovornost. crtam kao američki predsjednik iako i ja ponekad pomislim Silba ili sjena na francuskom.

*

ako je zemlja ravna, zašto je dijete nevino. ono je isplivalo ravno iz pjege mjeseca.

*

armirani bog sjedi, zakon nitko ne krši. puna ura vrijeme je mirovanja a sve grešno nemušto prolazi. mirišu crepovi i dim dimnjaka će se usukati u slobodi kada se voajerski otopiš.

*

objavljena snimka tuniškog ubojice kako s kalašnikovom trči po plaži kao Camus ili Gulin kroz majku i sunce.

*

šturi otok plače na sprovodu u grobu što sebi kopa i šapće: antikristi čitaju bibliju, kršćani umiru.

*

tko spaja razlomljene misli rađa nerazumljivost iz čijih pregiba isplovljavaju pijani pirati. moraš li razmrviti ljubav kao mrvice kruha.

*

teatralnost nije lažna kao osjećaj pripadnosti. kontekst je početak: u omjeru broja činovnika i ukupne količine savjesti moguće je izmjeriti gustoću mrtvih.

*

za vlagu se zaljubi prašina, po dnu mora varira Levant. hrvati povraćaju herbarij busine i viču sekundarne doskočice. kolovoz iz principa ulazi u pore, iz tijela izlazi bijeli eskapist. horor me prene i izgubim misao kao da me nema.

*

jednom se tako zapalilo ulje dok smo pržili krumpire. na dugom otoku u uvali kamenje bilo je oblo, ako te ne probudim bio je rat.

*

neke pojedinosti zlostavljaš jer nisi siguran kamo s njima i sada hrčeš abadese duge sijede kose kao hor frojdovog čistilišta. imaš fleku ispod oka i zbog nje misle da si opasan. gustog češlja nemaš. ni danas se ne možeš sjetiti kraja.

 

Untitled22

 

Frane Marčelić (1983.) živi i radi u Preku na otoku Ugljanu. Dosad je objavio nekoliko pjesama za „Kultipraktik“, „Zarez“, „Agon“ i „Kritičnu masu“. Svira u post-punk bendu „Lice mista“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.