Robert A. Vrbnjak: Vrijeme do polijetanja

Filed under: afirmator,broj 17 - avgust 2013,edicija "posle ratova",poezija i proza,proza |

marsovacNa razgovoru za posao, na pitanje o radnom iskustvu, odgovorio je da je na svojoj koži iskusio sav apsurd domaćeg radnog zakonodavstva i premda mu je skoro pedeset godina, nikad nije imao prilike zaposliti se u struci. No ta ga činjenica nije omela u obavljanju raznih drugih poslova, jer kako se ono kaže: Život ne bira. Pa je tako dosad radio kao perač, brusač, berač, pekar, gostioničar, grobar, novinar, mornar, bravar, a onda malo ratovao i otišao sa živcima, te pobjegao u Amsterdam gdje je prodavao drogu, bavio se svodništvom i pružao seksualne usluge starijim damama. Jednog jutra, nakon što je uvidio kako su mu opet ukrali bicikl, dobio je neočekivanu inspiraciju, otkrio svoj slikarski senzibilitet i zaključivši da je njegova budućnost u umjetnosti, počeo crtati portrete, te završio u Španjolskoj iz koje se neslavno, nakon pola godine i bez centa u džepu, autostopom vratio kući obećavši sebi: Nikad više. I tada je, u potpunosti odlučan posvetiti se cjeloživotnom obrazovanju, napravio prekvalifikaciju za varioca, ali je uskoro, suočen s katastrofalnom situacijom u hrvatskoj brodogradnji koju još samo Bog može izvući iz problema, uvidio kako je doista i jedino izlaz u Bogu i duhovnosti, premetnuvši se preko noći u velikog vjernika, najprije katolika, a onda i sve ostalo, plus još poslije, kad je otišao na istok, u hinduista i budista Ali usred te svoje duhovne potrage, još ni približno prosvjetljen i neotporan spram materijalnih iskušenja, počeo se baviti švercanjem rubina iz Burme i uvozom tenisica iz Kambodje, na što ga je snašla loša karma. Tako se jednog jutra probudio u bolnici u Bangkoku deset kila lakši i samo s jednom željom – najesti se maminih punjenih paprika. Nakon što su ga pustili iz bolnice, zaputio se prema svojim krajevima, ali su ga usred sirijske pustoši opljačkali razbojnici udarivši ga po glavi, te je suočen s amnezijom kao posljedicom udarca, još neko vrijeme bezglavo tumarao prelazeći problematične granične topose ujedinjeno-razjedinjene Europe i šurujući s bosanskom auto-mafijom i bugarskim stručnjacima za kartične prijevare. Ali se nasreću, s prvim pupoljcima proljeća, ipak nekako sjetio sebe i svojih korijena, najevši se konačno maminih punjenih paprika, te se odmah zdušno počeo baviti poljoprivredom, zagovarajući interese seljačkih udruga i dijeleći nezadovoljstvo otkupnim cijenama kukuruza. A kad je uvidio da od isplate poljoprivrednih poticaja neće biti ništa, opet mu nije bilo druge do li da jednog blatnjavog jutra po stoti put napusti svoje selo i ode u grad, ovog se puta okušavajući kao dizajner, moderator, operator, stručnjak za niske cijene, energetski terapeut i prodavač proizvoda namjenjenih zaštiti od patogenih zračenja. Sada, nakon svega, već pomalo umoran, ne radi ništa, prodaje zjake, u evidenciji je Zavoda za zapošljavanje. Sjedi ispred televizora i mašta o tome kako bi bilo lijepo dočepati se pozicije saborskog zastupnika – samo pitanje je bi li mu i to odgovaralo, jer s ovakvom vladajućom garniturom i u ovakvoj društvenoj klimi, sveopćem nezadovoljstvu i prevrtljivom duhu vremena koje vlada – ne, ne bi se on snašao u politici, pojeli bi ga politički grabežljivci. Ali izlaz uvijek postoji. Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore, kažu, te je tako u novinama zimus pročitao da neprofitna organizacija Mars One iz Nizozemske želi 2023. godine napraviti ljudsko naselje na Crvenom planetu i sad je u potrazi za astronautima-dobrovoljcima.

Eto, prst sudbine se opet umiješao pokazujući put kojim mora krenuti! Očigledno mu na kugli zemaljskoj ne preostaje drugo, nego da se prijavi kao dobrovoljac za naseljavanje Crvenog planeta i od tek još jednog nezaposlenog slučaja s biroa, postane ono čemu je uvijek težio: vanzemaljac, prvi Hrvat-Marsovac!

Javili su da je primljen!

Polijeće u rujnu 2022.

2 Responses to Robert A. Vrbnjak: Vrijeme do polijetanja

  1. Nikad dovoljno star za novo iskustvo?

    Miško
    2. августа 2013. at 21:56
    Одговори

  2. Nikad! Sve su opcije otvorene. Sjajna priča 🙂

    Pajo
    10. августа 2013. at 16:33
    Одговори

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.