I sve vaše izraubovane reči,
ponikle u bedastoći i oble
od samozadovoljstva –
(suviše vode i peska u plućima)
Vaši rimovani patuljci
igraju se logorske vatre
i prvomajskog roštilja –
(suviše ponosa i masti u tkivima)
Vaši roditelji nalik
tigrovima afričkih divljina,
na korice meću cveće i plebejske gondole –
(suviše korala i šminke u očima)
Vaša deca digitalizuju inat
u modemska krvoprolića,
smrt je teror sajber-gerile,
smrt je blitzkrieg arbajta i bita –
(suviše kiše i šunda u mozgovima)
Vaša vampirska poezija
mre na suncu.
Vaši najlepši stihovi
ogrižak su sna –
(suviše nevinosti i zvečki u duši)
O čitanju poezije
(pas koji nije voleo vozove)
Neka me poezija gnjavi,
Neka me doziva bojom predmeta,
Neka se prometne u lahor leptira,
Neka me raspauči metalnom šipkom,
Neka slinavi kao derište u kolevci,
Neka slavi gorštački pepeo ognjišta,
Neka oponaša mrtvački ples pastira,
Neka masturbira nad idiličnim pejzažom,
Neka se drogira halucinogenim dimom iz auspuha,
Neka umire u postelji a nikako da jebeno skonča,
Neka slavi tehnomenadžere propalih manifesta,
Neka priziva lepotu kao pseto šuplju kost,
Neka se sunča na nuklearnom nebu apokalipse,
Neku savršeno zabole kurac za ceo tiražni svet,
Neka se uvija oko spirale smisla kao striptizeta,
Neka se skockala u metrički sado-mazo komplet,
Neka se obrijala u međunožju i pravi se važna,
Neka te samo golica svojim metaforičkim perjem,
Neka bi da prdne od milja kad se antologijski probuši,
Neka umire u nekoj bednoj mansardi za lulu duvana,
…a moja bi da legne nasred pruge, al’ vozova nema.
Smrt Romana Fabulanskog
Izdahnuo je blaženo, u svom raskošnom
letnjikovcu na planinskom perivoju,
tomovi njegovih tetralogija, sa hiljadama
pređenih kilometara reči, čuvaju police
ustajalih podruma biblioteka od pogleda
nezahvalnih čistača i zalutale dece,
kritika će dugo obigravati oko zemnih
ostataka literarnog leša, sa uzbuđenjem
prostitutke pred bogatom klijentelom,
proglasiće kraj jedne epohe i početak
ništavila, njegov parastos biće ujedno
njihovo poslednje Književno veče,
a onda će se mlađi pisci, izmileli iz
svojih sobnih prljavština, složno
popišati na njegovo miro.
Prојекат: pesnik
The matrix is everywhere
Pesnik je neoromantičarski heroj-žrtva
kојi učestvuje u obrednim inicijacijama zajednice,
ritualno obrezan priznanjima i nagradama,
zaverenik u ćutanju,
monumentalni pozer
i slavodobitni gubitnik trona,
a publika je tupa,
mučaljiva sen
njegovog zemaljskog postamenta.
Dvoboj
Život je literatura,
a možda i nije,
јеftina čorbica, boršč i melodrama,
između korica iskustva,
кao kakvi patuljasti grafomani,
leškare slovne crkotine
detinjstva –
Gutenbergovi bastardi i
paradni oficiri!
Život nije literatura,
a možda i jeste,
ispod svakog naslova vire
оzbiljni sekundanti…
Na propisanom odstojanju
sujete od časti,
časti od straha,
prvi hitac promašuje
srećnika!
Literatura jeste život,
radoznali čitalac
оstaje na mestu
mrtav.
__________________________________________
Tomica Ćirić (1980), rođen u Pirotu. Diplomirao na Katedri za opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Radio kao profesor u gimnaziji i kao novinar kulturne rubrike u lokalnim novinama. Objavljivao u periodici poeziju, kratku priču, eseje, kritiku (zastupljen u nekoliko pesničkih zbornika i časopisa, kao i u novom jesenjem trobroju časopisa Koraci). Objavljuje periodično u elektronskoj formi na blogu Pljuskovi, (pljuskovi.blogspot.com), koji uređuje pisac Predrag Milojević. Do sada nije samostalno objavljivao, sem zbirke Nova utopija koja nezvanično postoji samo u elektronskoj formi. Živi u Pirotu.
8 Responses to Projekat: pesnik Tomice Ćirića