Da bi umetnik mogao da izrazi svet, potrebno je, pre svega,da je postavljen u taj svet, kao ugnjeteni ili kao ugnjetač,kao pomiren sa sudbinom ili kao pobunjenik,kao čovek među ljudima.
Simon de Bovoar
Ni jedno umjetničko djelo ne može biti društveno istinito, a da ne bude također istinito u sebi.
Adorno
Odnos između umetnosti i društva umnogome se čini problematičnim. Zauzimajući negativan pristup, mogla bih da kažem kako se umetnost shvaćena kao socijalna činjenica velikim delom nalazi u zavisnom položaju od njene sociološke funkcije. Vrlo se često pomera akcenat, apriori se menja smisao značenja, prenaglašavaju se ideološki aspekti, mogućnost konzumacije umetnosti olako oslobađa kritiku svega onoga zbog čega ona uopšte i postoji. S druge strane, umetnost, pa i ona koja je samoj sebi svrha, dokazuje se kao stvar smrvljena nepoznatom težinom drugih stvari. Uništenjem dvosmislenosti ne osporava se ni jedan vid sudbine, po Hegelu: “trenutak ostaje sačuvan u razvoju vremena“, pa i kao čista unutrašnjost ili kao čista spoljašnjost, bežeći iz čulnog sveta ili tonući u njega, pristupajući večnosti ili se zatvarajući u puki trenutak. Dakle, čovek postoji, izvan egzistencije nema nikoga, on samo treba da zna da li hoće da živi i pod kakvim uslovima.
Osteuropa
Sve što je čvrsto pretvara se u dim.
Karl Marks, Komunistički manifest
Dlake
Očešljajte ogledala
Podšišajte hamburgere
Štucnite brade sijalicama
Sve je začupavilo
I odlakavilo se
Ošišajte prozore
Razdlakavite zidove
Maljave novčanice
Bockave novčiće i bradate kipove
Obrijte vetrobrane, saobraćajne znakove
Rutave ceste, autoputeve
Dajte mi ulice glatke i izbrijane
Neka rade makaze, brijači, britve, žileti
Neka pokose, skrate, uglačaju
I izbriju sve
Kad tako ogoli svet
Neka padne kiša after-šejva
Neka sve vrišti.
Ogoljeni
Plačite ogledala
Cvilite hamburgeri
Vrištite sijalice
Ogoljen je
I osetljiv svet
Ne providite se prozori
Pokrijte svoju sramotu novčanice
Novčići tužno zveckajte
Kipovi stavite perike i lažne brkove
Izbrijan je i dezinfikovan svet
O, stidite se,
Stidite se nagi zidovi.
Sakaćenja
Masakrirajte
Ovaj kasetofon.
Želim njegov
Pulsirajući otpornik
Na svom dlanu.
Rasporite mi ovaj Komodor šezdeset četiri.
Neka šikljaju njegovi
tranzistorski sudovi.
Razbijte glave ovim grafoskopima.
Prospite im bedne svetleće mozgove.
Raščerečite ove gramofone.
Reciklirajte ih
U dva crna tastera za samouništenje.
Razapnite video-bimove.
Nabijte na kočeve antene.
Povešajte bilborde.
Vreme je za kažnjavanje.
Ko je ko
pred kasom u supermarketu
Špijuni, žandari i doušnici
Fašisti, rodoljubi i ženomrsci
Paranoici i manični depresivci
Neurotične majke i sadistički očevi
Još zadihani i nabrekli preljubnici
Unezvereni manijaci
Dostojanstveni pedofili
I voajeri.
Pospani
Upišani
Nadraženi
Ejakulirani
Ubalavljeni.
Potrebne su namirnice.
Kao zverima pojilo.
Pred vratima Osteurope
Možda je čedo,
Dobrodošlo nedonošče
Divnih manira
Ostavljeno u košari sa dirljivom porukom
Možda je prijatni namernik
Sa dobrim vestima o životnom osiguranju
Možda je nesrećnik
Gladan i umoran
Tužnog pogleda i zamotanih stopala
Uboga duša pred našim vratima
Možda je utopljenik možda poginuli biciklista
Možda osuđenik na smrt ili prosto
Lutalica
O,
Otvorite,
Otvorite vrata
Krematorijuma.
Dim nad Osteuropom
Onaj oblačić dima beše nekad sto
Za kojim je sedeo Direktor pošte.
Onaj izvijeni pramičak bio je
Poštansko sanduče
Kojeg su zapišavali psi
I grizli nestrpljivi igrači
Državne lutrije.
Brodići koji su kanalom
Vozili ugalj
I pijane Upravnike biblioteka
Što su u kabinama skidali gaćice
Maloumnim ćerkama neizlečivih alkoholičara
Sad su lenja izmaglica na vodi.
Dim su i pojasevi za spasavanje
Bačeni ulepljenim kosama
I naduvenim stomacima
Dim su njihove bolničke patike
Oštre ukosnice za bekstvo
Narukvice sa ispranim brojem.
Gusti dim je nad Gradom
Koji se dičio Poštanskom
Zgradom i Maloumnim devicama
Ludnicom i Bibliotekom.
Na crnom zgarištu
Kao aveti
Lutaju njegova idiotska deca.
__________________________________
Nika Dušanov je rođen u Osijeku 1978. godine. Diplomirao je srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavio je zbirku pesama Bacač noževa (2005). Objavljivao je u književnoj periodici: Polja, Stanje stvari, Ulaznica. Jedan je od osnivača književne grupe Zona. Zаstupljen je u zborniku novije novosadske poezije Nešto je u igri (2008)…