Poezija, Antonio Karlović

Filed under: 2018,Broj 70 – januar 2018,poezija,poezija i proza |

VELJAČA

 

Veljača je zaleđen prozor

koji te zatekne ujutro.

Samo jedna ostavština

hladnoće, prozirna

kao mi koji smo eto pozvani

da se budimo i popijemo šalicu kave.

Veljača je zaleđen prozor

koji te zatekne ovih dana

kad sunce ne grije,

postoji samo radi ljepote.

Nebo je prazan list papira.

Nigdje niti jedne ptice.

Načuo sam da je

sanjarima cio život

osjećaj bliženja proljeća,

a tek je veljača.

Tek je veljača.

 

WAGNER

 

Kroz noć,

jedna lokomotiva putuje kroz noć

i reže spokojnu simfoniju večeri

kao nož parnom trubom.

 

Tisuće i jedna da se skupi ruka

ne bi mogla zaustaviti

tu silu što se pruža tračnicama.

 

Koliko samo malo moći ima novac,

kako je beznačajan diskurs,

kada se ‘poredi s tom snagom.

 

Baš to osjećam u Wagneru:

eksplozivnost jedne lokomotive

i svoju bespomoćnost

 

pred tim naletom egoizma

koji se ovija oko mene

kroz noć.

 

LADA

 

Tužno je to,

izgladnjeli umjetnici

sjedaju na ulice i pjevaju.

 

Netko cvjeta

pa mi travi krade

sunce i pažnju.

 

Zimski su kaputi

usamljeni, ostavljeni

u ormaru.

 

Klupice u parku

opet trpe težinu

ljubavi.

 

A pletenim šalovima

nedostaje miris

tvoga vrata.

 

Tužno je to

kad proljeće uđe

bez kucanja.

Antonio Karlović rođen je 1994. godine u Zagrebu. Pjesme su mu objavljene u nekoliko časopisa i publikacija (Republika, Književna Rijeka, Trag, Rukopisi, …) u Hrvatskoj i inozemstvu. Polaznik je nagrađivanog književnog projekta „Prirok“. 2017. godine osvaja prvo mjesto na međunarodnom Festivalu poezije mladih u Vrbasu, najstarijem književnom festivalu u regiji. Još nije objavio zbirku pjesama.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.