PESME IZ ZATVORA
Reza Baraheni – rođen je u Tabrizu. Predavao je engleski jezik i književnost na Univerzitetu u Teheranu. Bio je deo pokreta za zaštitu ljudskih prava i ravnopravnost žena u Iranu zbog čega je dobio otkaz. Nakon toga, držao je časove kreativnog pisanja i književne teorije, najpre u kući svojih prijatelja, a potom u podrumu svoje kuće. Zbog svog azerskog porekla, često je bio zatvaran i mučen za vreme autoritarne vlade šaha Reze Pahlavija, ali i nakon Islamske revolucije i uspostavljanja još okrutnijeg teokratskog režima ajatolaha Homeinija. Bio je primoran da napusti Iran (1996) i preseli se u Ameriku gde je sarađivao sa Arturom Milerom, Alenom Ginsbergom, Kurtom Vonegatom, Filipom Rotom i mnogim drugim pesnicima i piscima. Objavio je preko pedeset knjiga poezije, proze i književne kritike. Trenutno živi i radi u Kanadi.
GOLUBOVI
Svuda napolju su golubovi na granama
čuje se
njihovo ljubavno i radosno gugutanje
čuje se
lepet njihovih krila
krila koja kao da me hlade dok spavam u zatvoru
svuda napolju
čuju se golubovi na granama
noć je dan sa druge strane rešetaka
sa ove strane dan je noć
HOSSEINZADE, GLAVNI DŽELAT
Azudi pali cigaretu
– Doktor Azudi!
i Doktor Hosseinzade! –
on je nizak, ćelav i unezverenih očiju
nalik trtici razdraženog petla
on je nadaleko čuven:
uvek gasi cigarete na nečijoj ruci
u toku dana nikada ne popuši više od četrdeset
prvi i naravno poslednji
tretmani su uvek
privilegija ove Pahlavijeve kurve
između dva batinanja
Azudi i Rassuli i Šadi i Manučehri
Azudi i Parvizhan i Rezanvan i Hesseini leče
pacijenta
jedan mu čupa nokte
drugi zube
treći mu guli kožu
četvrti ga muči elektrošokovima
peti ga bičuje
a šesti se priprema za coup de grace
tu je i jedan nizak čovek koji se zove Ardalan
– Doktor Ardalan! –
on siluje izmučene
bez obzira na to da li su u pitanju muškarci ili žene
on je doktorirao pohlepu
(a ti, zatvoreniče! sve vreme pokušavaš da zaboraviš
ime poluslepog čoveka koji je objavio onaj
tvoj članak. On ima ženu, troje dece,
oca i majku, i sve njih izdržava)
i onda Hosseinzade
– Doktor Hosseinzade! –
započinje poslednje batinanje
konačnu odluku da vas ubije
donosi između dva tretmana
PLAČ
Dobro se sećam, da, vrlo dobro
kada sam sedeo tamo, sâm
u wc-u
i plakao
bilo je to jednog hladnog 11. decembra
Teško mi je da plačem pred drugima
Rekao sam, Stražar
wc!
Dođi i pusti me, stražar
Bilo je to jednog hladnog 11. decembra
Ovog puta je stražar bio brži
kao da je znao
da će me suze i jecaji posramiti
Kada je otvorio vrata istrčao sam
Stražar je vikao za mnom
Trči, trči pre nego što se upišaš u gaće
Ne dao ti bog da se osramotiš
Rekao sam:
Allah je jedan
Nema drugog boga osim Allaha!
Juče su odveli našeg prijatelja
i ubili ga
Teško mi je da plačem pred drugima
Zatim sam sedeo sâm u wc-u
i
plakao
Bilo je to jednog hladnog 11. decembra
Dobro se sećam, da, vrlo dobro
PESMA DUPETA
Kada popušiš zadriglom obaveštajcu
i kada su ti pantalone spuštene do kolena
kada dva kralja silovanja jedan drugom učtivo ponude tvoje dupe
uz opasku „Posle Vas“
ne sećaš se kolone mrava
u kojoj mrav bez jedne noge
nije u stanju da se kreće
i ne sećaš se reči svoje pokojne bake da
treba da pokažeš istrajnost poput tih mrava koji
neustrašivo jure bez prestanka –
čak i onda kada bi mogli izgubiti glavu ili dupe –
ne sećaš se šaha Mozaffaruddina koji je umro od kile
ili šaha Reze koji je umro od sifilisa
ne sećaš se plavokose devojke
koju je šah nedavno napumpao
ne sećaš se svoje tetke koja boluje od tuberkuloze
ničega se više ne sećaš
jedino
vidiš zver veću od sebe
kako prodire do srži kostiju
i zariva reči poniženja u čmar koji krvari
kao da prikucava plakat „Traži se, živ ili mrtav“
za tvoje dupe
i tada u mislima dozivaš majku
i govoriš
zašto
me ne ubijete kada ste me ovako posramili, zašto?
(S engleskog prevela Jelena Mandić)