Poezija, Omer Ć. Ibrahimagić

Filed under: 2017,afirmator,broj 64 - jul 2017,poezija,poezija i proza |
ŽENA MOJE ZEMLJE

 

Sa ovo malo beskraja što te okružuje,

u svakom slučaju ne možeš biti zadovoljna.

Jer, ti si snažna i slavična,

Ne bez pedigrea.

U duši čikme nemaš.

 

Htjeli bi te slomiti, ukalupiti,

sviknuti na bol.

Od tebe napraviti lutku,

sa ograničenim pokretima u glavnim zglobovima.

 

Što ti je teže,

duša ti sve ljepše miriše.

Dukati u očima blješću.

 

Kada ti na lice rosa padne,

sa njega ružinu vodicu pokupe.

 

ODRASTANJE

 

Od Božije kapi, pod planinom hoda,

čudnom rukom prirode,

postaje i ostaje!

Voda.

 

Signali, na početku dovoljni za rast,

dovoljni za život što rijekom zove,

kroz ostatak prošlosti,

kroz vjetar i hrast,

od krletke vodene do krletke vodene.

Plove.

 

Utrobu zemlje para, iskonskom snagom, bez stida,

korijenje drveća valja, daleko niz tok, niz sprud,

ranjava crno prostranstvo, rane duboke vida,

spoji se s drugom vodom – čini blud!

U paru, zajedno tako, odrastaju porivom, snagom,

hitaju ishodu, kraju, često bez šuma, bez glasa,

osvane plavilo riječno u okružju zelenom, nagom –

beskrajna vodena masa.

Slomi se, nerijetko, glina, ne želi vodu da nosi,

kapi u ambis padaju, razbijaju se uz huk,

gdje tečnost kamen reže, gdje kamen tečnost kosi,

vječit, rađa se zvuk.

 

Pada voda na planinu hoda. Zatvara krug.

 

ZAPIS (PRED KARAĐOZ-BEGOVOM DŽAMIJOM)

 

Život je, biće, iživio da zanavijek ljepotom nakalemi dunjaluk.

Zemljom se, ko što ćemo listom, birvaktile zastro,

a nad njim, kažu, i onda i sad, za pogledat djela stoje.

 

Mal sam i na bogdu nalik,

pred onim što je zaboravio ponijeti.

 

Biografija:

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je publicirao pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima i portalima: Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front slobode, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Ljubušaci, Radio Gornji grad, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca, Književne vertikale, Balkanski književni glasnik, Hrvatski glasnik,  Izvornik.

 

Publicirao je knjige:

– «Boje Sunca» (proza, 2000.),

– «Ćilibar i perle» (poezija, 2007. i 2008.),

– «Obične riječi» (poezija, 2012.),

– «Vaša priča, naša knjiga» (proza, 2012.),

– «Poznavanje prirode i društva» (poezija, 2014.).

 

Koautor je prve zbirke poezije ljekara – liječnika u Bosni i Hercegovini «Šest bijelih mantila» (Tuzla, 2007.). Antologiziran: «Antologija bošnjačke pripovijetke 1900.- 2003.» (Fojnica, 2004.) i «Zašto tone Venecija (Bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana)» (Zagreb, 2012.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona.

 

Nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).

 

Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Profesor je Univerziteta u Tuzli i doktor medicinskih nauka. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.