Poezija Nikoline Todorović
Moja uspomeno
Tečeš
Kroz žubor rijeka otopljenih snjegova
kroz kiše opranih lica
kroz trave polegle ispod strasti
kroz kamenje zagrijano dlanovima
kroz drveće i granje razapeto željama
kroz strepnju o nestajanju.
Tečeš
Kroz grubu šaku vremena
koja ne zna milovati.
Bojim se.
Demencija
Komšinica stara
godinama optimistično
čeka da joj izrastu
pelargonije i trava
koje nikada nije posadila.
Sjedi nasred zemlje
sretna kao malo dijete
šiša i skraćuje
nevidljive puzavice
života.
Tri koraka
Juče smo bili slobodni.
Danas smo zabrinuti.
Sutra smo već ostarili.
Juče nas dvoje.
Danas okruženi dječijom obućom.
Sutra opet samo nas dvoje
i
korpica puna lijekova
ladica puna uspomena.
Selidba
Ponijet ću samo ogledalo
u kojem si se svakog jutra ogledala.
Na jednu noć
Utonimo u more htijenja.
Potopimo nesigurnosti.
Izronimo ono najgore iz sebe.
Upalimo najdraže pjesme.
Sipajmo neko dobro piće.
Otvorimo prozore
poželimo dobrodošlicu
toplom povjetarcu.
Lezimo bilo gdje, bilo kako.
Utonimo u prljave igre.
Potopimo godine.
Izronimo bezgrešnu ljubav.
Na jednu noć.
Nikolina Todorović, rođena je 1995. godine u Sarajevu. Studentica master studija Komparativne književnosti u Sarajevu. Piše poeziju, prozu i eseje. Okušala se i u pisanju dramtizacija. Svoje radove, prvenstveno poetske, redovno objavljuje na regionalnim portalima i u časopisima.
Related Posts via Categories
