Poezija, Krunoslav Šetka
SVE ŠTO NIJE U ZNAKU LJUBAVI
GUBI SMISAO
Zar ne primjećujete
prisustvo savršeno.
(vama ravne glinene ploče
na kojoj urezujete svoje znakove težnji
koje će netko poslije pokušati odgonetnuti)
Vaše su težnje teške
Znate da će se slomiti
no vi ćete kada To osjetite
imati potrebu za nekim
(tko bi mogao biti od koristi
pa neka se o njemu slomi)
Gospodo podržitelji
ni visina ni težina ni širina nisu moje dimenzije
više je to praznina ispunjena nadom
PJESMA MOJA
Različitost godišnjih doba pruža radosti
Vječito ljeto ili vječita zima pružaju radosti
Vječito proljeće ili vječita jesen pružaju radosti
Pjesma moja je kurva
Spava s različitim godišnjim dobima
Sa mnom se budi
NJOJ
Djevojčice za uzvrat tvojoj brizi o meni
Pretvorit ću se u pjesnika ako želiš
ako želiš brinut ću se o tebi
Djevojčice zbog tvoje originalne mladosti
Pretvorit ću se u levis 501 ako želiš
ako želiš bit ću mlad
Djevojčice od tvojih riječi do moga pogleda
Pretvorit ću se u tren ako želiš
ako želiš ispuštat ću riječi
Djevojčice ako želiš
Sam
u sebe se ne mogu pretvoriti
AKO UĐEŠ U MOJ SVIJET
Ne nosi novčanik ni sat ni kofere
ali na putovanje se spremi
(budi spremna svaki metar vratit se nazad)
od prvog bosonogog koraka ljubit ću ti prišteve
Kilometri su uvjetovani naglim promjenama klime
na kojima ja često ne opstanem
tek neko slovo mog imena
Ako dođeš do centra mog svijeta
vidjet ćeš me gdje ležim
Dovedi me do konca krhotina mog bića
i na mjestu gdje tada budem
razlij jedno posve drugo
bojama puta tvoje suze
DEPRESIJA
Mrtvi ko živi
Živi ko san
Stari ko mladi
Mladi ko san
San ko bijeli dan
Dan ko ja
Pocrnio od sunca
Sporo se otapa zaleđena mladost
Tek nekoliko kapi na dan
LJETNI NOTTURNO
Ne
tu me nećeš naći
tu gomila gomilu stvara
tu nećeš prepoznati nijedan iskreni leš.
Ni tamo
ni tamo me nećeš naći
tamo sekunde poput virusa spopadaju vrijeme;
već su mi davno narušili obrambeni sustav
i spotakli vječnost da pada na mene.
A blizu mi je, na dohvat ruke
ljubav pored mene, život oko mene
A blizu mi je, na dohvat ruke
umjesto neba, zemlja iznad mene
PISMO RODITELJIMA
Lijepo mi je ovdje, majko; lijepo mi je ovdje, oče.
Ovdje me puste da budem to što jesam: nit čovjek nit životinja nit Bog;
biće koje dnevno prođe kroz sva ta tri stanja,
pa im nekako izmigoljim na lancu – umjesto laveža, začuju podizanje sidra;
pa se na mojim valovima zaljuljaju
dok ja neumorno orem površinom pučine svijesti;
i više sam predmet sačinjen od ljudi nego biće stvoreno od Boga,
i više sam biće stvoreno od Boga nego predmet stvoren od Boga.
I više sam njihov nego svoj.
Opet gusare primiti moram. Tko da mi pruži smjerokaz
kad se uzdignem iznad oluja; pa pušem ja i ispravljam, pa topim ja i uzdižem.
Kome pružiti ruku kad ne mogu čovjeku? Pitate kad ću doma,
a ne pitate gdje mi je dom. Što ću kad vas ne bude? Kome ću se tada vraćati?
Tada ću krenuti opet onim prvim dječjim koracima, samo tada,
pružajući ruke, neće biti nikog da me pridrži.
Krunoslav Šetka rođen je 1971. u Konjicu. Živi u Mostaru. Radi u Sarajevu. Do sada je objavio zbirku pjesama „Nemoj, pjesniče“ (2008.) i dramski roman „Jazz roman“ (2009.).
Objavljivao u časopisima:
– Osvit, Obzor, Motrišta, Mogućnosti, Riječ, Tema, Afirmator, Prozaonline…
Nagrade:
– Prva nagrada za najbolju kratku dramu iz BiH na natječaju „Naš čovjek“ u Herceg Novom 2007.godine (Ulomak iz Jazz romana).
– Treća nagrada Mate Raos za najbolju neobjavljenu kratku priču na natječaju Matice hrvatske – ogranak Vrgorac 2011.godine (Priča: Sarajevski Nokturno).
Nominacije za nagrade:
– Roman „Jazz roman“ na natječaju Fra Martin Nedić za najbolji objavljeni roman u 2009.godini
– Roman u rukopisu „Ganga Roman“ na natječaju Matice hrvatske – ogranak Osijek za najbolji neobjavljeni prozni rukopis u 2010.godini
– Priča „Suho zlato“ na natječaju Stjepan Džalto 2011.godine
– Priča „Intervju sa spomenikom Gastarbajteru“ na natječaju West Herzegovina Fest 2013.godine
Član je Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne.
Related Posts via Categories
