Poezija Bojana Broćilovića
MOGLI SMO, I TE KAKO
Sa 17 mogli smo nebom plavim letjeti,
U hladnu vodu bez vazduha da tonemo,
Provocirat’ život, zabranjeno željeti,
Mogli smo zagrljeni na zvjezde da odemo.
Sa 17 mogli smo maštati o sreći,
Bosi hodati po trnju i staklu,
S obale na obalu bez mostova preći,
Smijati se raju, a živjeti u paklu.
O kako smo mogli svirati i pjevati,
A da nas niko ne gleda sa čuđenjem,
Ustajale splačine nismo moral’ gutati,
Mogli smo živjeti sa svojim ubjeđenjem.
Iznad svega mogli smo biti zaljubljeni,
Kroz vrtove ljubavi mogli smo da šećemo,
Emotivno nikad nismo bili sleđeni,
Sa 17 mogli smo što više nikad nećemo.
TIŠINA
Al’ ne dugo po tom zora će da dođe…..
Ozebla rijeka zaleđeno ćuti
Pokraj nje gledam napadali snijeg,
Čitav grad obasjava mladi Mjesec žuti
Sva moguća buka se otrgla u bjeg.
Oduševljeno dišem s oba plućna krila
Niko ne ometa prohladnu tišinu,
Divim se slobodi i mraku što me grli –
To je tad kad volim samoće toplinu.
Al’ ne dugo po tom zora će da dođe
Pokucaće ljudima na vrata od buđenja,
A onda ću morati da uzmaknem pred hordom
Sa izrazom lica prepunog čuđenja.
I LJUDI SE ČUDE
Jutro radnim krdima ulice je prekrilo,
Nervozne karike na posao su žurile,
Sunce iznad krovova pospano je sjedilo,
Ptice su cvrkutale
I svemu se
Čudile.
Pa kako pod velom ishodanih koraka,
Unakaženih ulica, semafora, brojeva,
Da usnujem radost duševnoga opstanka,
Gdje surovo odjekuje
Buka i škrip
Strojeva???
Spoznao sam radna jutra i njihovu tugu,
Na istim raskrsnicama srećem iste ljude,
Gledamo se, smijemo vrteć’ se u krugu,
I ljudi se ponekad
Poput ptica
Čude.
Bojan Broćilović je rođen 27.03.1983. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu i srednju školu završio je u Bosanskom Brodu, gdje je proveo cijelo postratno dijetinjstvo.
- godine upisao je Pravni fakultet u Banjaluci, završivši ga 2008. godine. Objavio dvije zbirke pjesama, ,,Epilepsija stvarnosti“ i ,,Kolektivna tamnica“. Trenutno u pripremi ima treću zbirku pjesama pod nazivom ,,Usamljeni medju ljudima“, kao i roman ,,Čovjek iz ormara“. Iz zbirke ,,Kolektivna tamnica“, jedna od pjesama je uvrštena u Zbornik poezije ,,Stopama Alekse Šantića“. Pored pisanja bavi se i komponovanjem i aranžiranjem muzike. Član je banjalučkog classic rock benda M.O.B.S., gdje potvrdjuje i svoj literalni rad. Radi u Pravobranilaštvu Republike Srpske. Ponosni je otac troje dijece.
Related Posts via Categories
