Pesme, Goran Krapić

Filed under: 2019,Broj 89 - avgust 2019,poezija,poezija i proza |

PLIVAČ

 

Stil odabrati plivač može –

hoće li protiv struje

ili u obilju.

 

Kao sjekira plivam do tajni

i gajim

iluzije.

 

 

NA RUBU DANA

 

Sazrio za nedohvatan sam časak na rubu dlana

onoga, kad me nije bilo, oceana.

 

Nedohvatan?

 

Umio kroz meke sam neke teke

u gore i njive riječi.

 

I mi smo se pomišljali

ne poznajući se pravo.

 

Bio sam te ti.

 

Ja bio sam se ja.

 

Kad me nije bilo

časak

na rubu dana.

 

Opet će me

neće biti.

 

Opet će me biti ti.

 

Opet

ja.

 

 

OTVORENO SRCE

 

dan ću ovaj pokloniti ljudima

pred kojima jučer

do jučer

ustvari

zatvarao sam oči

da ih ne vidim

pravio lice

nekog

kog ne treba pitat

treba izbjegavat

ne voli bit će ljude

proklinje

 

dan ću ovaj

započeti

otvorenim srcem

i puštat ih

da uvide

nije potpuni mrak

ondje

nije tako crno

 

 

NAJSRETNIJA TJESNOĆA

 

htjeli su komotnost

komfor

VRIJEME

a pofalila tjesnoća im je brzo

najljepše tajne da su najbolji

 

nedostaju prebacivanja im u krevetić

i mrzovoljna vraćanja

pokrivanja

otkrivanja

noćna dadiljanja lutki

i vòdē

oko tri

pet

 

sve češće se čuje

nemam vremena

a trebalo ga biti je

napretek

 

 

ZA VAŠE PRVE NESIGURNOSTI

 

Naravno da vas ne čuvam.

 

Ja vas ČUVAM

i vaš sam u svakom trenutku.

 

Tu sam

i hvatam sve znali smo u jednu vreću

za vaše prve nesigurnosti.

 

Znate što nisam nikako?

 

Neodgovoran.

 

Odgovornost me nekad čini

previše i prejako takvim.

 

Zato katkad ispadne…

I zato će mi sve u krivom trenutku

vjerojatno –

iz vreće.

 

 

NEUSNULIH JOŠ SANJARA

 

neosjetno prepirke prepuštam

možda nikom

do istančanosti

tankovitosti

znanih

i neznanih

 

baš po mome putu

glas za glasom

oko stabla

nokturna

 

još nas budnih ima

neusnulih još sanjara

puhača li

gudača

 

godi njima nama

nama njima mrak

 

 

IZMEĐU

 

a što ako što sam mislio naiđe

u nekom se drugom raširi

kako granaju se zvijezde na veličajnoj krošnji

mislim

ne shvaćam zašto svijetu tolika površnost

kao da na njemu ništa ne uspijeva

kako to ne postoje tolika debla

ni bilo što

između

 

 

NA TANJURU

 

Odlučio bez uzora sam dalje,

dao si ruku

i pridržao vrata.

 

Nekako više se poštujem

otkako sâm sam.

 

Objesit ću si kaput,

zaželjeti dobar tek

i počastiti se

pjesmom.

 

Ako je dobra,

možda nekog i pozovem.

 

 

NI TOLIKO

 

to onih je pet minuta

ni toliko što nam ostane

kao predah od onoga što drugi traže

i onoga što mi smatramo da

 

kad će

 

 

Goran Krapić rođen je 1984. u Rijeci. Završio je studij hrvatskoga jezika i književnosti te filozofije. Zaposlen je u Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka. Kao jedan od odabranih autora dobitnik je priznanja za sudjelovanje na XI. Susretima mladih pjesnika i prozaika 2014. u organizaciji Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci. Književni su mu radovi objavljivani u časopisima te na internetskim stranicama (Re, Književna Rijeka, Fantom slobode, ZiN Daily, Art Lab, Strane, Metafora, Kvaka, Astronaut, Horse Rider, Zvezdani kolodvor, zbornik Zvuk vode). Sudjelovao je na nekoliko večeri poezije te bio mentor brojnim nagrađenim učenicima. Tijekom siječnja 2019. sudjelovao je, u organizaciji Art Laba i ZMAG-a, na trodnevnom pjesničko-ekološkom rezidencijskom programu Tragovi u snijegu: Sjeme za budućnost.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.