Ne mogu se sjetiti ni jedne jedine stvari o kojoj smo pričali tog jutra, Marija Žebčević

Filed under: 2015,afirmator,broj-43-oktobar-2015,poezija,poezija i proza |

Ne mogu se sjetiti ni jedne jedine stvari o kojoj smo pričali tog jutra

Možda uopće nismo pričali

Sigurno smo bar nešto rekli

Ničega od toga se ne sjećam

Sjećam se toplo uređenog kafića, sav u drvu

Sjećam se pjesme koja je zasvirala i koja me nikada na ništa drugo neće sjećati

Sjećam se da je bilo jako hladno vani, a unutra je bilo tako toplo, prijatno

A ja te nisam smjela zagrliti

jer smo rekli da više nismo

jer bi se raspala kao…nešto… ne znam…nešto što se raspada pri dodiru

Kao sad

Samo što te sad nema

Pa se mogu raspasti kao… kao ja, u svom stilu,

uz  čašu vina, stare fotografije, cigare, suze,

prepravljanje stihova koji bi trebali biti spontani

Fotografija0125

Marija Žebčević, rođena u Splitu u veljači 1987.godine, 2008. postala prvostupnik talijanistike i lingvistike, odmah nakon upisala i diplomski studij istoga koji uspješno rastežem već neko vrijeme. U međuvremenu vrijeme kratim honorarnim poslovima, kuhanjem, čitanjem i drugim stvarima kojima već čovjek može kratiti vrijeme i hraniti dušu; pisanjem, naravno, uvijek, u svako doba i u svim uvjetima, ne izlazim bez teke i olovke.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.