– Iz / NIGDE NEMA NIŠTA / Stvoriti / SVUDA IMA SVE /
– SVE je UŽASNO sem UŽASA . SVE je RUŽNO sem RUŽNOG . SVE je LEPO sem LEPOG.
– Šta je gore za pisca sem da umisli (poveruje) da je pisac. Tu više nema pomoći.
– Talenat je e k s t r e m sam po sebi. Samo ekstremno (preterano) može napredovati (opstati).
– Šta je Umetnost,, sem jedna fikcija jednog nerealnog ovaploćenja.
– Čemu Umetnost – sem zarad Umetnka.
Umetnik
– U toj „maglini“ Umetničkog, realna je tek (prva) pomisao na Umetnost . k i s e l i n a
Umetnost
– SVE što vodi ka Umetničkom – razgradjuje Umetničko.
– Umetnost u funkciji neUmetničkog dozvoljena je i moguća samo u Prirodi.
– Priroda je sva (samo) lepa i začuđujuća : UM Umetnički tvori je progresivnom. Umetnik je Tvorac. Ali koji Umetnik ? – — Umetnik istraživač (preterista) (goleman) (gumeni),,,, nikako umetnik oponašatelj (umerenjak) (kameni).
PRETERISTA pronalazi – umerenjak zabašuruje.
– Moraš u sebe ubrizgati hidrog-bombu za atomski stih.
– Ne znam šta je čudnije : to što se pojavi ili ono što ode.
Iz nesvesnog – svesno / iz svesnog – nesvesno / iz nesvesnog – nesvesno /
– Šta je za jednog PRETERISTU egzistencijalni , civilizacijski Strah – kad je On sazdan od ANARHIČNOG
PRASTRAHA .
– Multidimenzionalnost i koncepcija stremljenja tkivo su P-izma.
Kao što se jedna civilizacija bazira na prihvatanju najznačajnijih iskustava iz nje – tako i P-izam upreda u sebe ono najbolje – tako prevazilazi mogućnost nekvaliteta ili moguće stvaralačke krize.
– Razlaganje i rastvaranje jeste pobedilo čoveka-umetnika /
sada ga
P R E T E R I S T I Č K A kategorija vraća jedinstvu
umetničkog bića, jedinstvu globalne Umetnosti — EXTAZI. EXTREMI. METASTAZI.
– Iz razvlašćene umetnosti u bezimenom prostoru masovnih pokreta izrasta vizija Umetničko Kosmički proširenog sistema u
kome Umetnik ima tačno odredjen i dovoljan cilj — da stvara PRETERISTIČKI.
– Preterizam grandiozno upropašćuje osrednjost – On traži ono što iz osrednjosti izrasta.
Ne zanima ga baza , već nadgradnja. NE! MATERJAL — već PROIZVOD.
– Umetnost , ako je Umetnost – ona je “ čist proizvod „.
Šta se dešava sa umetnošću sistematske, parcijalne gradje ? – opstaje kao slagalica a umetnik kao švalja-pletilja radi nekakav džemper za ko zna kakav oblik , ili šal za nešto što i nema vrata , rukavice za nešto što ima li ruke ?
„čist proizvod“ ,,, vadi se direkno iz grotla visoke peći – golim rukama.
– PRETERIZAM je egzekutor zamorene umetnosti. PRETERIZAM je teorija zgusnutosti.
Za umetnika je isuviše smelo (preterano) reći : realista,ekspresionista,nadrealista… Umetnik mora raspolagati sa više kategorija, pronalaziti u više nivoa, kombinovati , svaštariti, razgradjivati , odbacivati.
Kao i Umetnost – i on ide od rasplinutog ka sabijenom.
Taj put kreacije može biti loš, dobar, ili više nego dobar – to „više nego dobar“ je Preteristička teritorija.
Vrhunska kreacija je PRETERISTIČKA kapija.
– Industrijska revolucija proizvela je ekspanziju monotone mehanike , uporedo i ekspanziju monotone umetnosti.
Mikročip je nova industrijska revolucija.
PRETERIZAM je Umetnički mikročip.
– Biti Umetnik Preterista – znači pronaći sopstveni vrtlog i gutati se s njim.
Nekada je traženo na dnu košmara , drugi put .., izvan.
Tražiš li – moraš gaziti dublje ,, plićaci su izgaženi.
SVE je u traganju ; SVE je u Dubini . , I ničeg tamo nema.
– Onako kako gledaš to ćeš i videti – uvek gledaj izmenjano.
lucidno lucidno
lucidno lucidno
– O Umetnosti : ništa se ne gradi – SVE SE RAZGRADJUJE. košmarno košmarno
i blago i jako
lucidno
– Treba se oslanjati na Nadrealizam – nikako ga proizvoditi.
Čist književni Nadrealizam ne postoji : koga bi zanimao košmar reči ?
Književni Nadrealizam – poetika mučnine.
– Impresije jednog slikarstva su mnogobrojne pisac prosipa
a impresije jedne poetike – nedokučive slikar zgušnjava
– Ima li bezveznijeg od težnje za činjenjem i uzvišenijeg od težnje za Stvaranjem!?
– Težnja Umetnika je da stvori svoj svet i uredi ga po svom nahodjenju. Stvaranje je ,,,,, kobno.
– Umetnost budućnosti – kakva šala.
– Ili će Umetnost dobiti PRETERISTIČKE smernice ili će postati kućni ljubimac.
– Umetnost mora biti Umetnost zabune. Zbunjenosti.
Kada te Umetničko zbuni – znaj da si na pravom putu.
– Šta je Umetnost do jedno nastrano dodvoravanje ovo(ono)stranom.
– Umetnost se ne daje – moraš SAM uzeti. P R E T E R I S T A otima.
iz / NIGDE NEMA NIŠTA / stvoriti / SVUDA IMA SVE /
– Poeziju upražnjavaju 1) zanesenjaci neobuzdane reči
2) vukovi otežale misli
Prvi u poetici zuje ko jednokrila muva , a drugi teže iz nje da odu. Nadrealistički čaj od jagorčevine koji čini da se vidi nevidljivo.
– Ne treba (uzalud) objašnjavati Umetnost ,, treba delati : činiš li ili blebećeš ?
Uperi slučajnosti bljesak u crne zečje beonjače…
– Paradoks : objašnjavati jedno (svoje) vidjenje Umetnosti je besmisleno. Sa druge strane, Umetnik stalno traga za težištem u konkretnom Haosu – a tada je jedno (svoje) vidjenje Umetnosti neophodno.
– Jedan se Preterizam odvajkada neguje
(uvek prisutan , globalan , dostupan )……….. Drugi se stiče (individualan).
– Suština čoveka je Preteristička. Jer, Priroda je Sva od Preterizma.
Ništa nije umereno. Filosofija umerenog je filosofija vakuuma.
Sve je poslednica PRET. čina. I početak…….
– Ne Umetnost za objašnjavanje – već Umetnost SENZACIJE.
– Svaka umetnost sagledana u kritičkim okvirima – nije Umetnost. Salvadorova „paranoja kritika“ je nešto više. Daly – Umetnička institucija koja ne silazi sa grane Umetnosti , – On se penje naviše.
Kreativna epruveta Umetničkog eksperimenta.
Sagledati njegovu Umetnost znači videti ponašanje kreacije u ljudskom umu.
Šta mogu kritičari kazati o Dalyevoj Umetnosti – tu su potrebni n a u č n i c i. !!
– Religija je sazdana na Preterizmu da bi se neobjašnjivo odmetnula od njega. Zadržala ga je u idealnom smislu – u onome što obećava vernicima. Ona propoveda ovozemaljsku predanost umerenosti – za onozemaljski Preterizam.
– Pitam se, da li je potrebno prolaziti kroz taj misleni pakao kreativnog čuda ?
Dovoljno je primiti informaciju pojedinih fanatika koji su gazili tim putem.
Treba polemisati s njima kroz njihove teorije — sve nedounice na jednom su mestu.
Danas je nemoguće odšetati u pustinju i vratiti se mudar.
Napokon : hoćeš li svoju Umetnost podrediti učenju ili stvaranju ?
– Ekstaza duha – to je ono što tera ka stvaranju a ne samo stvaranje.
Zato je Umetnost radi Umetnika. Ostalo je prostitucija.
– Umetnik : psiho/lucidni ekstazer. Na žalost, previše je duhom frigidnih zagadjivača ogrezlih u perverznu nemoć kreativnih pomagala.
Umetnost je medju otpadnicima.
– Šta je sumnja učinila za Umetnost ? – Jednu progresivnu težnju za izvesnim koja se uvek gubi u neizvesnom.
– Umetnik mora gledati Umetnički. Uzvišenost njegovog duha izgradjuje jednu neminovnost. To je jedno hronično stanje.
Stanje koje oplemenjuje i stanje koje je nadasve – LIČNO.
– Današnja Umetnost nije demokratska – već despotska.
Prava Umetnost pravih Umetnika ostaje na margini. Ona uvek mora biti na margini – jer prava Umetnost je Umetnost
eksperimenta. Umetnost AVANGARDE.
Jedna se Umetnost nikada neće pokazati krajnjom ako je ne tretiramo PRETERANO.
– Svako umetničko delanje je skriveno. Treba ga razotkriti. To može samo duh čija je rezonanca fleksibilna a amplituda rastegljiva.
Kameni duh temelji ; gumeni gradi.
– Kameni duh nije avanturistički duh. Od svega – on je samo bazičan.
Šta je jedan kameni duh u poredjenju sa gumenim ? Jedna nepokretnost.
Nasuprot – gumeni duh je duh senzibiliteta i ekstaze. Gumeni – onaj koji gradi i korača.
Srce jednog kamenog duha radi i umire kao frigidni mehanizam ,, dok će srce gumenog duha na tren namerno stati ili ući u
hipertenziju ,, iz čiste radoznalosti. Gumeni duh – svakako, uvek Preteruje.
– Posledice Umetničkog metoda ne objašnjavaj. Radije razmatraj uzroke. Postani i z a z i v a č.
Um je prilagodljiv , istovremeno i nevidjena kukavica : nateraj ga da potkaže blizanca iz senke.
Prvi je kukavica – drugi lenjivac.
– Govoriti jednim jezikom znači krenuti jednim putem.
Pre jezika treba globalno polje uma dovitljivim eliminatorima fokusirati na ideju.
Tako tvoj jezik postaje jedini i krećeš se ispravnim putem.
Na sreću : nikada nisi u to siguran.
– Stranputice umeju stimulisati vispren umetnički duh, ali i umrtviti – navodeći ga na odustajanje.
Odustajanje je majka svih pokušaja : treba sačuvati inicijativu.
– Pristupi Umetnosti su mnogobrojni : ispravan je onaj koji dozvoljava izlazak iz okvira Umetnosti.
– Kreacija – težnja za prevazilaženjem mentalnog nesklada.
– Nemoguće Umetnosti koriste nemoguće forme i treba ih ostvariti nemogućim jezikom.
– Prava Umatnost je Umetnost predvidjanja a ne Umetnost sećanja.
– Umetnička narav da bude višespratna, iz više nivoa.
Umetnička narav veterana – to je slojevita višespratna konstrukcija. On mora ugraditi liftove, jer krene li stepeništem
,, cilj “ je predaleko.
Ipak , on se dovija – osmišlja mentalne skokove – čim zakorači prvi stepenik , drugom nogom nagazi poslednji.
– Organizacija misli može biti nadolazeća i odlazeća. Tako se i umetnički duh kreće u sferi kreacije.
– Količina nošenih ideja zavisi od kapaciteta, mase, inercije jednog stanja. To Umet. stanje proleće kroz um poput kometa u Vasioni.
Na Umetniku je da učini da proleću što češće. To se postiže umom koji sebe posmatra ne iz jedne tačke – već ODASVUD,
tako taj Um, otvori li kapije – uvek ugleda kometu – zvezdu repatu ideja.
/ neki će Um čekati ; drugi se otvarati /
– Mora se žrtvovati. Uništiti. SVE je podredjeno i u funkciji uništenja.
Umetnik – to neprirodno biće, STVARA ,, zauzvrat uništava iscrpno polje svojih mogućnosti .
Paradoks : neprekidno uništenje gradi neprekidan napredak.
Zgrada gradjena rušenjem.
– Čini se da Sve izrasta iz nerealnog da bi se mučilo u realnom.
– Čuvaj se preširoke, globalne Misli – možeš se ugasiti.
– Šta mi može doneti Umetnost , sem žudnje za još većom Umetnošću !?
– Ima li kraja kreaciji ? Kraja Um. delanju ?
Postoji prelaz u jedno inertno stanje. Ono oblikuje lični stav – stil.
– Kada punjenja Umetničkog Uma oslabe, ponestanu ili nestanu – inercijom će taj Um trošiti kreativna medjustanja …, zrnevlje, mrvice, kosti.
Iza toga ostaje punoćom ispražnjen Um – dipol ludačkog uma.
– Umetnost gradi čoveka iznutra ; neumetnost spolja razgradjuje.
Postoji stalna Umetnikova težnja da ne-umetničko pretvori u Umetničko.
Za Umetnika je dakle, potrebno da vidi ne-umetničko.
Treba moći GLEDATI – Treba znati VIDETI – Treba umeti PREPOZNATI !
– Artist uvežbava da bi kombinovao. Tako i pisac gradi svoj jezik da bi ga koristio, a to znači : da upozna u jeziku ono kako ne treba.
Poznavanje jednog stanja podrazumeva poznavanje ne-stanja.
– Svako stanje je – kažu, bilo ili ide ka mirovanju. Ono (mirovanje) začetak je i vrhunac svih stanja.
Tako i PRETERIZAM u smislu jednog označavanja.
– Preovladjuju optimističke ideje. A same one su tako zastrašujuće..
Jedan takav pogled na Svet čini od njega jednu neozbiljnost i ne da mu da makne.
– Umetnost ne želi biti stalan Umetnikov saputnik. Ona teži da se odmetne , da napusti Umetnika.
To čini da je on zamrzi.
/ Ona koja ne može da se voli i ona koja se zbog toga obožava /
– U jednoj Umet. nedoumici može se provesti čitav vek. Jedna će nedoumica biti onoliko duboka koliko nevešto raspravljamo o njoj.
Ali, pošto je većina stvari zbunjiva, Umetnik će, radoznalog Uma teturati mračnom sobom uveren da je svetlost izvan.
Nažalost, izadje li iz jedne – ulazi u još veću nedoumicu.
– Umetnikov Um je uvek stimulisan neodgovorima koji vode ka pitanjima o nedoumicama uz jedan ogroman utrošak
energije- neenergije.
– Težnja : napasti UM velikom količinom nedoumica što će u njemu izazvati konfuziju, a konfuzan UM ponaša se kao kineska rotirajuća petarda.
Svaku istrošenu odmah zanemarujemo i hvatamo se nove. Tako i Um. Um. Naravno da će i on da sagori ,, treba učiniti da što duže
gori.
– Umetnik nikada ne žrtvuje – On je žrtvovan. Šta je nemilosrdnije od kreacije ??
– Jedna će sudbina odrediti jedan život. Tako i jedna Umetnost, delujući silovito i razorno odredjuje jedan duh.
– Plitka umetnost teži ka dijalogu / dublja ka monologu.
– Merilo jedne Umetnosti je količina njenog „ushićenja“. Umetnik vaga. Ozbiljan zakida , neozbiljan dodaje.
– Jedni će Umetničku pustolovinu završiti povratkom u težište Uma. Drugi će je okončati ponovnim odmetanjem.
– Može li se Velika Umetnost zamisliti bez GOLEMANIJE ? Golema Umetnost ima golema usta.
Njenu Golemu glad suzbijaš prežderavanjem.
– Zamisli jednu Neukrotivu Umetnost i jednog Umetnika na njoj sa uzdama u jednom i bičem u drugom oku.
– Šta me (te) može zadovoljiti sem jedne PRETERANOSTI ! Već sutra – trebaće još više.
– Mogućnost stvaranja Umetnosti , ostaje ipak samo mogućnost,
iz / NIGDE NEMA NIŠTA / stvoriti / SVUDA IMA SVE /
– Treba (uvek) očekivati jedan sunovrat, pad u šupljinu kreativne dubine. To propadanje – to je tvoja Umetnička moć,
a sve okolo , tvoj je Umetnički duh. Dno je mentalni nesklad.
– Svaki kreativan čin je čin „propadanja“ ; nikada se Umetniost ne gradi u „uzletu“, jer da se oslobodi – Umu je primerenije „propadanje“.
„Uzleti “ su samo za ushićenja – ona donose jedno osećanje.
„Propadanje“ proizvodi – stanje.
Jedni niti padaju niti uzleću – a opet su umetnici. Miruju i o njih se sapliću…
Oni služe za meru ,, za uporedjenje.
– Umetničko stanje začne jednu mogućnost za dogadjaj koitusa, gde Um uštrcava lepak na koji se zaleću asocijacije ; jedne zalepe, druge otpadnu. Sistem se vrtloži i uskladjuje : ćelija nalazi anti-ćeliju, izbočina ulegnuće, iskustvo pretpostavku
i tada se desi ono neverovatno – jedna se duhovna energija OZNAČI !
– Um(nas) stalno posmatra iznutra. Uvek je budan. Umetnik teži da mu zadje za ledja – da on zakratko posmatra Um.
Umetnost : onaj koji odlazi da vidi ta ledja i ume da se vrati.
Onaj koji ne ume da se vrati : ludilo.
Objašnjavati takav odlazak je besmisleno – treba razmatrati povratke.
– Svaki odlazak u Umetnost preti kobnošću. Činiti Umetnost , znači biti u stalnoj opasnosti.
– Umetničko stanje je Preterano ljudsko stanje. Svaka Preteranost može biti kobna , ali i odvesti u „dvorac mudrosti“.
Umetničko stanje vodi ekstazi Uma ;; ko tada mari za kobnost ?!
– Pošto se odlučiš za PRETERANO – ne očekuj malo.
– Gledanje Uma svima je dostupno – ali odande treba nešto doneti.
/ UM – najviše se nudi i najmanje daje /
– Neki se, gledajući svoj Um prazne ; Umetnik se puni.
– Tupavi : oni koji nikada nisu zavirili i nikada nisu budale.
Za Umetnika se nikada neće kazati da je tupav , ali će se često čuti da je budala.
– Sama pomisao na Umetnost za većinu je besmislena. Umetnik je toj besmislici posvetio život, sve više spoznajući
da je ta besmislica (Umetnost) – osnova , a da je sam život – besmislica.
– Šteta što otvoren, dečji um nije predmetan Umetnički Um.
Dakle, slobodnim umom vremenom zagospodari uredjen um. Umetnik čini da proces nakratko dobije suprotan smer.
– O Umetniku : On je jedan (nikada mi ne bi oprostio da kažem „sanjar“)
s n e v a č,
takav sav : s n e v a č e p i l e p t i č n i h d u b i n a
s e d
stanar gataljinih odaja
učitelj, makro i sin njin.
Halucinogen.
Vla – gla-snik nesklada
F A N T A Z
– Masa nikada neće ekstazirati konzumirajući Um. dela. EKSTAZA – ona je Umetnikova.
Masi je i onako svejedno – ona je uvek Umetnički frigidna.
– Ide li ka masi , Umetnik se udaljuje. Umetnost je u kontra smeru.
– Žena u muškarcu traži stabilnost. Šta ćemo sa lucidnim, destruktivnim Umetnicima? Gde su njihove žene?
Koja će se kao biljka penjačica uviti oko visokog neuravnoteženog betonskog stuba ??
On će i dalje stremiti uvis – hoće li se ona i dalje uvijati ??
Suprotnosti duha se ne privlače : zato stavljam vrhunsku Prostitutku uz vrhunskog Umetnika.
– Do sada se iz dana u dan , veka u vek, Umetnost širila, rasplinjavala….
PRETERIZAM sabija – čineći kvalitet. Njegovo sabijanje ujedno je i širenje.
– Neke Umetnost optereti, kod drugih izaziva olakšanje. To je otuda što je nekom Umet. duh baza ili kiselina.
– Nekom Um. duhu potrebno je stalno treniranje. Drugom godi spavanje.
– Lako je saviti čeličnu šipku u čvor. Teže je sa mentalnom niti. ( Bilder-Duh )
– Pošto Umetnost (može) ume da bude velika
Umetnik (ume) može da bude mali.
– Mogu se reči bacati u Um i metodom iznenadjenja prepustiti Slučajnosti da napravi red.
Može se sa druge strane – ideja umotati rečima.
Umetnik će raditi i jedno i drugo – on će ,uostalom , raditi bilo šta da bi EKSTAZIRAO.
– Ideja treba da iznenadi Umetnika
dok na tehniku – mora da računa.
– Reči se ne troše. One se ponavljaju. – Ali ideje ,,, one su konačne.
– PRETERIZAM pozitivno deluje na Umetnika : udaljuje ga od Umetničke slabosti i čini od njega borca, jednu
uzvišenu Umetničku figuru koja , pa neka i destrukcijom, ulazi u sfere koje su daleko od običnog.
– ŠTA će učiniti PRETERIZAM ??
On će od obeležja Umetnosti p r e r a s t i u j e d i n u m o g u ć u U m e t n o s t .
– Preteristički pokušaj : znači usmeriti najveću moguću energiju ka najbližoj prihvatljivoj ideji.
Kada bude primila tu energiju ( taj prasak ) , ideja postaje nebitna : ona postaje proizvod Senzacije.
Jednom je ta energija zaprepašćujuće bačena —- drugi put je kreativno ČUDO .
– Čim jedna Umetnost “ postoji “ – ostale nas se ne dotiču.
– Sve se sme desiti , ali – Umetnik ne sme stati.
– Kvalitet života podrazumeva posvećenost jednoj ideji i njenom kreativnom uobličavanju.
Retki su koji u sebi otkriju nešto za šta bi živeli stalno i u svakom trenu ga usavršavali.
Većina je neUmetnička , ali poseduje tu potrebu – tako se ta većina, kroz stoleća ponašala kao Umetnik , gradeći
jedno Verovanje , jednu religiju kojoj se posvetila.
– Prava Umetnost zasniva se na svesnosti o posedovanju zastrašujuće energije Nesvesnog.
– Umetnik će pronaći drugu ličnost u sebi – ličnost kristalnog duha
i težiće da sam postane taj drugi.
– U toj metamorfozi sadržana je čitava mistika Umetničkog .
– Ma koliko da se Umetnost ponaša neobjašnjivo, do jedne granice, može se objasniti – posmatrati, jer je vidljiva .
Njena vidljivost je nestalna i nepouzdana – danas uočena, već sutra, gledana istim očima biće n e v i d lj i v a .
Njena vidljivost nije stalna već bljeskovita.
Sam Umetnik , iako gleda – najviše će sumnjati.
Posmatrač će samo naslućivati – uveren da vidi.
– Umetnost nije stalno gledljiva jer naš Duh nije uvek raspoložen da vidi.
– Umetnik se stvarajući, udvara sam sebi. On je taj koga treba zavesti i ,,,, prevariti .
– Koristiti se mozgom, znači dubiti Umetnost.
Samo Življenje je Umetnost. Svaka ćelija, svaki mikroorganizam je Umetnik , , zato jer ,….,,
opstaje pojedinačno a kontroliše globalno.
– Daleko od toga da je “ podsvest ogledalo svesti „. – Ona je okvirno polje ljudskog Uma koji prirodno vuče
ka svom težištu – svesnosti.
Zato je Umetnik , tumara li van težišta – neprirodan.
Ništa izazovnije od tumaranja……..
Ništa dosadnije i neproduktivnije od stalnog uravnoteženja.
Ona – ravnoteža : ubija Umetnički duh.
– Lice šta je ?? – Tek naznaka naličja , nagoveštaj maske.
Lice za razliku od naličja – nikada nije pravo ; tako i Umetnost.
– Kao što se ples oslobadja svih pravila i normi,,
tako će i Umetnost , oslobodjena „MRLJOM“ , procvetati u individualnoj anarho – kreaciji.
Sve je u Paradoksu
Paradoks je u Sve
u Sve je Paradoks !
Sumnjam u Sve , sem u ono nejasno.
– Postoje „čisti“ proizvodjači Umetnosti. Ne teoretišu, već proizvode : oni nikada neće poludeti
od Paradoksa ,, ili su već dobrano ludi.
– Ako mi daš jednu Umet. ideju – ona mi ništa neće značiti ,,, ali ako je ja izmamim od tebe , onda neću
ostati ravnodušan :
Umetnost, dakle – nije stvorena za davanje …., već za uzimanje.
Zato opstaje i stalno jača.
– Preterizam je energija punjenja. Kičma Umetnosti.
– Nikakve mi „druge“ umetnosti ne trebaju — dajte Umetnost koja će od mene stvoriti šireg čoveka
i uzvišenijeg Umetnika ..,,, dajte !, samo onu najveću – PRETERISTIČKU Umetnost.
– Nekima je dovoljna čipkana šustikla, cveće u vazi, karirana košulja — meni treba Umetnost senzacije,
nešto zapanjujuće ,!
– ( samo ) Preterano oslobadja moj Um.
– Limit se postiže licitiranjem.
– Umetnost je simbol za Preteristički čin.
– Osećaji , : jedan će biti preteran, značiti kao hiljade drugih, vredan će biti žrtvovanja, odricanja, udariće kao malj
medju bezazlene oči – ostali su zanemarljivi.
Šta mi,dakle, može doneti jedan prosečan osećaj ?? – Gutanje standardnih jela, ljubav sa prosečnim ženama,
prosečna misao..? Šta je prosečnost, sem uteha za nevidljive ljude siromašnog Umet. duha.
Sva tišina, glasnost, kombinatorika,,, sva maglina nemogućeg,,,, sva mogućnost nepoznatog – l e ž i
u p r e t e r a n o m .
– Preteristički Duh jedini ume da „odživi“ , da max. sažme …, ostali inertno žive.
Preterista je inercija.
Inercija je Vladarka Univerzuma.
– Posmatrati Umetnika – treba da znači posmatrati Monstruma. To čudovište, čini se, želi da komunicira
sa tobom : pridješ li mu – znaj da ćeš biti samo zalogaj.
– Gurnuti glavu u razjapljenu čeljust ,,, slobodnog Uma.
– Ne-umetnik će milovati – ponesen mišlju da Umetnost jedino zna i treba da bude lepa.
To što on tvori samo su titraji : prikupljanje onoga što Umetnost na svakom koraku odbacuje.
– Svet je zadivljujuće ružan , zato što je Umetnost zapanjujuće gruba.
Vremenom , On neće biti lepši a ni Ona nežnija.
– Postoje nedoumice za koje znamo (ubedjeni smo ) da postoje rešenja a ne umemo ih dokučiti.
– Uvek se ide od ne-umetnosti ka Umetnosti. Modifikacija ne-umetnost je modifikacija praznine,,
tako se nikada ne dešava da od ne-umetnosti nastane veća ne-Umetnost ,, već samo manja ne-Umetnost.
Dovoljna je linija na praznom papiru. Mrlja već, može prevazići naše poimanje Umetnosti.
(Salvadorovo popišano penkalo,,)
– Prava Umetnost nastaje iz KONFUZIJE i treba da vodi u višu – samodefinišuću KONFUZIJU.
U haosu Konfuzije ,, odlazeći prema jednoj moraš se vraćati ka drugoj tačci.
– Jedna se Mrlja može razložiti na desetine drugih, a onda iz njih izvlačiti na stotine gotovih motiva, prepoznavati
površinski, dubinski, iskrivljene dimenzije preklapati, spajati, okretati, odbacivati – po linijama, senkama, bojama,,
Jedna je MRLJA dovoljna za čitav život. To je moguće jer ona sadrži Konfuziju.
Budi Umetnik – budi MRLJA.
– Kroz stvaralački čin Umetnik uvek doziva u pomoć.
Kreacija je Umetnikov poziv u pomoć moćnog za nemoćnim.
– Pleme „Piaroa“ sa gornjeg toka Pianoke u Venecueli – ljudi Nadrealizma. Oni kulturu nadsvesnog nose generacijama
drugujući sa Kosmičkim silama. Oni su nadrealisti veći od bilo koje Umetnosti – jer njihov je nadrealizam realan….
Svaki Umetnik traga za svojim pretkom iz plemena Piaroa.
– Svest (razum), kada sazri, svoj negativ kao nedostupniju a savršeniju kategoriju – traži u Nesvesnom.
Jedno upoznato jako
teži da jako upozna slabo ,,
zato muškarac, prirodno psiho-fizički snažan teži da (…) preterivanjem druge (svake) vrste, opovrgne svoju
snagu i oseti slabost na sve načine. Zauzvrat, žena, prirodno slabija teži da ojača i to odvodi u prirodnu
disharmoniju : snažni, jako oslabeli muškarci – tragaju za slabo osnaženim ženama.
U takvom odnosu, mužjaci nastavljaju da kopne a žene ostvaruju svoju domino-težnju : muškarac Kosmički skrhan
prihvata soluciju zaronjen u neku psihičku ( umetničku ili ne-umetničku ) fikciju.
– Gledano iz ugla komercijalne umetnosti – ja sam prosjak – činitelj ideja.
– Umetnost, znaj – mora biti sva KATASTROFIČNA !
– Umetnik je stalno obmanut Umetnošću / stvarajući uvek teži da obrne taj odnos.
– Kada se dolazeći iz sveta realnog nadjemo u nerealnom (nadrealnom), uvek tražimo zakonitosti i šablone
ne bi li odredili to stanje – i tako činimo osnovnu grešku : prevideći da zakonitost realnog i iskustvenog
nemaju nikakvog značenja u nerealnom (nadrealnom).
Dakle, ne treba tražiti zakone (uredjivati ono što je neuredivo) tamo gde ih nema.
Ako je realno red – nerealno (nadrealno) je HAOS – i nikakve relacije nisu moguće,,, sem koitusa.
– Preterizam je dimenzija vrhunskog kvaliteta. On sam je energetsko polje. Pošto je P.ism „energija punjenja“
njegove sile se nikada ne oduzimaju – otuda ono da iz jednog neUmetničkog nikada ne nastaje manje Umetničko.
– Preterista svetlost svetlošću obasjava ,,, tamu tamom dubi.
– Ako jedno činjenje, kroz Preterističku prizmu, može biti označeno ,,, onda je i sam Preterizam naslutiv,,, prisutan.
Jedni ga nikada neće videti – drugi ga odmah prepoznaju.
– Ako nas stanja iznenadjuju – to je samo zato što su Preterana.
– Ideje – to je ono svemoguće u nama ; nadovezujuće energije jedne halucinacije.
– Preterista je mentalni akcident za duhovno rastrojstvo
zarad / kreativnog nadraženja / , / kreativne fuzije-fisije / , / kreativnog iscedka /.
– Gledaj odasvud ili gledaj usmereno – uvek u Umetnosti prepoznaj svoj Preterizam.
Gledajući Umetnost – gledaš sebe.
Tvoja Umetnost je tvoje Preterano TI .
– PRETERIZAM je jedno skidanje paučine sa podruma svesti : nikada se ne zna koja će zavesa paučine
biti zadnja / a iza zadnje paučine svakog podruma – ko zna , možda čekaju jedna vrata ,,
– Ja sam SAV PRETERISTA
jednim delom si sada i TI .
MIODRAG DENČIĆ – cub ,
MIODRAG DENČIĆ, rodjen 1965 g. u Pirotu.
Gradjevinski inženjer, zapošljen..
Bavi se sve manje pisanjem poezije i proze.
Neguje sopstveni pravac -PRETERIZAM-, koji nije zvanično obelodanjen.
Upražnjava eksperimentalno i avangardno pisanje.
U Nišu, objavio alternativni almanah poezije-Poklon iz podzemlja- 93 god, samizdat
i samostalnu zbirku poezije-Management-91.god, samizdat.
Ne objavljuje.
Pomagao više zajedničkih književnih projekata mladih neafirmisanih stvaralaca.
Nabedjeni vanbračni sin Čarlsa Bukowskog.
Čuva 2 neobjavljene zbirke pesama i jedan roman, koje povremeno-tajno čita.