Kad sam stigao u kafanu društvo je ispijalo petu turu i uveliko se spremalo da uputi protestnu notu zapadnim silama upetljanim u tursko–rusku avionsku krizu.
Ekstremni Preža, inače levičar desne orijentacije, predlagao je ultimatum: ako Evropska unija i američki velikosilnici za četrdeset osam sati ne uvedu Turskoj sankcije zbog obaranja ruskog aviona, mi ćemo priznati nezavisnost Teksasa, osamostaljenje Korzike i Sicilije i secesiju Jupitera iz Sunčevog sistema. I odmah ćemo sa njima uspostaviti diplomatske odnose na nivou otpravnika poslova.
Još ekstremniji Kroka Šmajser, poznatiji kao desničar ultraleve orijentacije, insistirao je na objavi rata. Odmah i neizostavno.
Stupim u akciju osvešćenja, pošto posle pete ture o otrežnjenju nije moglo biti govora. Zalagao sam se za realno sagledavanje situacije.
– O kojoj realnosti ti, bre, govoriš?! – zapenili su u duetu.
– O onoj da je Turska suverena zemlja i večiti kandidat za prijem u Evropsku uniju, o onoj da su zapadnjaci rešili da je ne kažnjavaju, o onoj da Rusija ne može sama protiv svih, o onoj da se mi tu ništa ne pitamo!
Za divno čudo prizvaše se zdravoj pameti. Realnost nadvlada maligane, a ratoborstvo, varvarstvo i divljaštvo najednom usahnuše.
U to ime pili smo junački, kao Rusi.
Kući sam stigao kasno. U spavaćoj sobi, u braćnom krevetu, zatekao sam rođenu ženu sa ljubavnikom. Bili su onako, kao od majke rođeni, zajapureni i raščupani, spremni na blud i neverstvo, a ja sam bio spreman na dvostruko ubistvo, svirepo i s predumišljajem.
Žena se zalagala da mirno i opušteno prihvatim realnost.
– O kojoj realnosti ti, bre, govoriš?! – dreknem.
– O onoj da me kao ženu ne primećuješ već duže vreme; o onoj da si kao muškarac indisponiran, izduvan i neupotrebljiv; o onoj da ja to više nisam mogla da izdržim i podnesem; o onoj da mi se ovaj čovek sasvim spontano desio u krevetu! – sipala je argumentaciju.
To jeste realnost, sinu mi kroz glavu, ali protiv nje se treba boriti. Lemao sam ih dok nisu došli organi javnog reda i mira, na čelu sa interventnom patrolom.
Realno, samo sam spasavao svoju čast. Brak sam, izgleda, odavno izgubio.
LJUBOMIR ILIĆ