Sreo Boris K. Jozefa K. u momentu kad je ovaj iščekivao pogubljenje, glave prislonjene o krvavu stenu.
Trenutak pre nego što je Jozef K. trebalo da izgovori poslednje reči: „Kao pseto!“, Boris K. se ponudi da podmetne svoju glavu umesto njegove. Jozef K. pristade, uruči mu podebeli tabak svog slučaja i radosno odskakuta ka Gregoru Samsi koji je milio oko stene dajući podršku prijatelju. Njih dvojica odoše da igraju karte.
I baš dok se spremao da prevari prijatelja u igri, Jozef K. jezivo kriknu — glava mu spade sa ramena.
Bio je to kraj Procesa.
3 Responses to Leila Samarrai: Boris K. i Proces