Ladislav Babić: PROJEKT

Filed under: 2019,afirmator,arhiva,Broj 87 - jun 2019,sf / horor |

„Izvrsna šala!“, raspoloženo zagrokta Iik. Podbradak mu se lagano tresao, ritmički prateći njegov talas veselja.

„Ti me zaista znaš raspoložiti, Aak“. Druga svinjolika inteligentna njuška ozbiljno ga je promatrala.

„Ali ja govorim ozbiljno“, reče ovaj, zaista ozbiljno.

„Ozbiljno…ha, ha, ha… Pa nego što nego ozbiljno!“, sve se više hihotao prvi. „Ha, ha, ha! Ozbiljno… Kad ispričam Eeku, ima da padne… Ha, ha, ha!“

„Već sam pričao s njim o tome“, strpljivo će Aak.

„Što? I njemu si rekao? Ha, ha… Šteta što nisam vidio taj prizor! Mora da je svisnuo od smijeha, dobri stari Eek“, podbradak se lagano smirivao.

„Složio se sa mnom“, izjavi Aak. „Preporučio mi je da razgovaram s tobom prije nego iznesem stvar na sjednici Grupe. Evo, pokušavam ti objasniti. Samo kad bi se prestao smijati.“

„Složio se s tobom?“, Iik se naglo uozbiljio. „Da prekinemo Projekt?“

„Da“, odvrati Aak. „Da se Projekt privremeno prekine, dok se ne ispitaju sve njegove implikacije. Smatrali smo kako je bolje, prije nego obavijestimo ostale, razgovarati sa direktorom Instituta.“

Direktor „Instituta za fundamentalna svojstva materije pažljivo je motrio svog sugovornika. Odjednom je shvatio da nije šala u pitanju. Aak je bio jedan od najcjenjenijih stručnjaka za elementarne čestice na Vorgu, i ako u tome ima podršku ništa manje poštovanog Eeka…

„Ti znaš“, postao je oprezniji, „koliko sve to stoji. Tristopedeset milijuna goldora, koji su jedva izglasani na sjednici Savjeta. Sjećaš se i sam kako smo dugo slamali Uukov otpor. I sada, kad su građevinari i tehničari obavili posao, nakon deset godina, kada postoji plan istraživanja koji samo čeka da se sprovede, ti zahtijevaš da sve obustavimo?“

„Samo privremeno. Za sada“, hladno će fizičar.

„Moram li ti objašnjavati kako bi se ponijeli Savjet Vorga i njegov Predsjednik. Hoćeš li im ti sve objasniti?“, uzšetao se direktor Instituta.

„Ti ćeš to učiniti. Zato sam i došao k tebi. Naravno, još ćemo zajednički pretresti problem na Grupi, ali ne vjerujem da se išta može promijeniti. Nemamo drugog izbora. Predložit ćeš obustavu Projekta.“

„Ti si lud!“, uzvikne Iik iznervirano. „Lud, ludcat! Kako to samo do sada nisam primjetio! Jesi li svijestan da tvoja karijera, i moja dođavola, ne vrijede ni, ni, ni…“, uzalud je tražio prikladnu riječ, „…ako proćerdamo tristopedeset milijuna. Pa izmuzli smo ih na račun tvog i Eekovog i mog autoriteta! Možemo smjesta pisati molbe za učitelja u najzabitijem mjestu Vorga. A plaću će nam doživotno skidati u ime obeštećenja. Da nam se preserava svaki prosvjetni savjetnik? Ne! Ne!“

Tirada riječi, uzvika i uzdaha ostavila je Aaka relativno hladnim. Poznavao je Iika još sa studija u Kargu, dapače – uz Eeka – bio mu je jedini pravi prijatelj. Po temperamentu bijahu kao polovi magneta – raznolikost koja se upravo stoga privlači i dopunjuje. Među najboljima u klasi, a svakako najbolji između onih kojima se trag nije zametnuo, skupa u lokalima, zajedno na igralištu, suparnici u filozofskim nadmetanjima, ali nerazdvojni na tragu prirodnih zakona, mršavi Aaak i debeli Iik, uz sada odsutnog kolegu, bijahu kao Sveto Trojstvo. I upravo stoga svinjoliki Aak pustio je svog svinjolikog direktora da se ispuše.

„Možeš li mi reći“, nešto smirenije nastavi Iik, „kakav organizacioni, tehnički ili znanstveni problem može obustaviti izvršenje Projekta?“

„Radi se o moralnom problemu“, odgovori Aak, osjećajući da je napokon dočekao trenutak da smireno objasni suštinu svog zahtjeva. „I o još nečemu, drugar. Sjedni i čuj.“

Iako nevoljko, direktor se povinova zahtjevu svog, na papiru podređenog prijatelja. Znao je, nakon žučnih izljeva svog temperamenta, biti itekako pažljiv slušalac. „Slušam te“, jednostavno reče. „Pričaj.“ I, Aak započe.

„Čitav Projekt ROON ima jednu jedinu osnovnu namjenu. Ti to znaš. Ti si to i započeo. Stotine milijuna goldora da se dokaže jedna pretpostavka. Sve dosadašnje mašine za ubrzavanje nisu bile dovoljne. Načinili smo veće. Ništa. Probali smo sa nasuprotnim snopovima. Ništa. Znamo i u čemu je problem. Energija. Premala energija snopa. Sjeli smo. Razmislili. Proračunali. Ispala je energija. Iz energije ispalo je ovo čudovište, najveći ikada sagrađeni kružni roonski akcelerator sa nasuprotnim snopovima. Vjerujemo da možemo postići dovoljno energije kako bismo dokazali da roon nije točkasta čestica već ima strukturu, dijelove.“

„Da, mislim da sada to možemo dokazati“, složi se Iik.

„U tome je i problem“, ne obazirući se nastavi Aaak. „Jesi li čitao najnovije radove Ooka?“

„Paaa, moram priznati…“, nevoljko će direktor. „U zadnje vrijeme projekt me previše udaljio od zbivanja. Vođenje Instituta odavno je postalo administrativni posao, tako da… Možeš li mi ukratko izložiti o čemu je riječ?“ zapita, stvarno zainteresiran.

„Radi se o fundamentalnim osobinama prostora. Kako pretpostavlja…“

 

—————-

 

„… A. A. Markov“, objašnjavao je Č. Viler svojim studentima na „Institutu za visoki studij u Prajncetonu, „suvremena saznanja Geometrodinamike i Fizike elementarnih čestica dozvoljavaju takvo prirodno poopćenje kojim se postiže duboko jedinstvo mikro i makrosvijeta, elementarnih čestica i vasione u cjelini. Polazeći od prostorno zatvorenih, konačnih, no bezgraničnih relativističkih modela svemira, dolazi do takvih modela svijeta koji u potpunosti gube svoje globalne karakteristike, kao što su ukupna energija, ukupni električni naboj, moment impulsa… Ukupna masa takvog zatvorenog svijeta, za promatrača koji gleda spolja, jednaka je nuli, mada se ovaj sastoji od beskonačnog broja galaksija i skupova galaksija. Dapače, mogu postojati i „poluzatvoreni“ svjetovi koji imaju po volji malenu masu i dimenzije. Vasiona ovakvog tipa, koja sadrži u sebi ogromnu količinu energije i ima ogromne vlastite dimenzije, može biti predstavljena elementarnom česticom. Na primjer, neutronom ili protonom… Takve čestice on naziva fridmonima. Čitava struktura svijeta može biti predstavljena kao skup identičnih, po vanjskim, ne unutarnjim osobinama, fridmona, od kojih svaki može imati unutrašnju strukturu poput Metagalaksije, smatra…“

 

—————-

 

„… naš kolega Ook. Shvaćaš li sada?“, upita Aaak, pozorno promatrajući lice svog pretpostavljenog. Ovaj je bio zelen poput klorofila, najočitiji znak da je vorganac duboko potresen.

„Blagi bože! Ako je to točno…“

„A mi to ne možemo znati“, dometne Aak.

„Ali dovoljan je samo nagovještaj da bi moglo biti tako! Svi mrtvaci u ovom našem svemiru tokom milijardi godina ne bi se mogli usporediti s brojem žrtava u onom svemiru…“

„Ako Ook ima pravo!“

„A eksperiment dokaže našu hipotezu.“

„I ako tamo vrvi od života!“

„Bože, bože!“, jecao je Iik. „Smjesta ću tražiti prijem kod Predsjednika Savjeta. Moramo ih ubijediti. Poći ćeš sa mnom, bezuvjetno!“

„Čekaj“, zaustavi ga Aak. „Ima još nešto.“

„Dođavola! Može li biti još nešto gore od toga?!“, okrenu se Iik s nevjericom.

„Razmisli“, govorio je Aak s nevjerojatnim mirom, „što smo mi do sada radili? Zamisli roon kao napuhnuti dječji balon-igračku. Gađali smo balon-metu kamenčićima-projektilima. Baciš lagano kamenčić, balon prihvati impuls i odbije se; daš li mu još energije, odbit će se snažnije. Do sada su naši kamenčići imali premalu energiju – zato je roon i izgledao točkastom česticom. No, pogodiš li kamenom iz praćke kakva je naš divovski akcelerator, on će…“

„Puknuti!“

„Možeš li si predočiti vatromet koji bi nastao kad iz njega prokulja ovamo milione milijardi galaksija?!“

 

Ladislav Babić

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.