Kuga i njezine kćeri, Kristina Posilović
I
u ružičastoj kutiji na burk papagaja
čuvam maramu i kapu koje mi ne pristaju
ali s njima poziram pred posterom Sophije Loren
papagaj je ime dobio po generalu
koji je volio ptice više od filmova
Kuda ideš, Sophijo?
tamo gdje je Pecku u oči upala Liz
maramu i kapu u kutiju spremam, na ničiju zemlju,
Kuda ideš, Sophijo?
na nečiji zid u ničijoj zemlji, na poster
II
oko vrata je nosila ogrlicu od zuba morskih pasa
poredanih pravilno po dvanaest sa svake strane
to joj je bilo osiguranje u slučaja bolesti desni
terapija hvatanjem, grizenjem i mljevenjem
Carcharias taurus ima na zubima šiljke za dodatnu zaštitu
kako bi pobjegao Konstantinu na obalama Sicilije
od čeljusti morskoga psa može se izraditi 1250 ogrlica
od ugriza jednoga čovjeka može oboljeti čitavo čovječanstvo
III
u desnom joj se madežu rodila riba
nije bila zlatna, ali s pozlaćenim zubima
poput one pronađene u Chelyabinsku,
u Institutu za proučavanje valova
utvrdili su da se radi o nerazvijenom blizancu
i da je sama bila šaranka
koja je iz jezera Tana u vrećici dopremljena u Europu
kako bi četverozupkama pružila malo ljubavi,
no one su se od etiopijske topline
toliko napuhale da je odletjela na prvo kopno
i tamo odlučila prezimiti, kao poslastica
IV
Milton ga je opet izgubio, u vrtu, piše u policijskom zapisniku,
među lijeskama, jetrenkama i hoyama
nije mu se moglo ući u trag, nikako,
crnom su vrpcom obilježili mjesto
i na sporedni ulaz postavili čuvare
možda se ipak vrati, barem na koji dan,
teško mu je bilo pobliže ga opisati,
a ni policija nije znala gdje da počne kopati
Milton ga je opet izgubio, u epilogu, piše u bolničkom kartonu
V
onaj kojim me grliš taj volim
zatvoren u naša tri zida jer četvrti je progutala vlaga
i okupan u turskoj kavi koja prokuhava
ne moramo gledati iza sebe i tražiti si sjene
tvoja je tamnija i pore su joj kao rupice u karamelu
onaj kojim me pitaš gdje sam taj imam
tonu nakrcan pridjevima, sporedan izvan sezone,
bol est bol est bol u svim prepravljenim varijantama raja
Kristina Posilović (Rijeka, 1982.) diplomirala je Hrvatski jezik i književnost pri Filozofskom fakultetu. Apsolventica je na doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završila je poslijediplomski seminar Ženska ljudska prava i rodna ravnopravnost u Centru za ženske studije (Zagreb, 2008.), objavila desetak znanstvenih i(li) stručnih radova s područja feminizama i queer teorije i sudjelovala na brojnim tribinama/konferencijama/okruglim stolovima koji tematiziraju ljudska prava, slobode i rodnu jednakost. Radila je kao asistentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2010.-2013.), novinarka na SVID radiju (2007.-2008.), bila je predsjednica Udruge žena u znanosti i umjetnosti (Rijeka, 2010.- 2012.), urednica je u časopisu za umjetnost i kulturu RE (Rijeka), urednica nekoliko zbirki poezije i filmskih kritika te članica Hrvatskoga zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskoga društva pisaca. Objavila je pet knjiga pjesama: O vječnosti i drugim neprilikama (2013.), Canto azzurro (2012.), Barcelona (2009.), pHI Odessa (2007.) i Agara (2005.) Izložbe/performansi: Jebo državu koja greške nema, Dani performansa MMC-a, MMSU, Rijeka, 2014.; Introspection: Who Am I?, 12. International Feminist and Queer Festival Red Dawns, Ljubljana, 2011. Boravila je u Internationales Haus der Autorinnen und Autoren, u Grazu (2013.), na književnoj stipendiji u okviru koje je nastala knjiga pjesama Kuga i njezine kćeri koja će biti objavljena 2014. Nagrađena je za slogan “ZAZVIŽDI NEnasilju!”, za Hollaback Croatia, u kampanji protiv uličnoga uznemiravanja. Od 2013. u statusu je samostalne umjetnice- književnice.
Related Posts via Categories
