Izaberi pravi rat i druge pesme, Mili Đukić
ARHIMEDOV ZAKON VOL.2
Male cipele su prazne
jer je iz njih pobjegao dječak
krupnih očiju i guste crne kose
da bi uskočio u velike cipele
koje su mu obećavale korake
sedam milja duge
ćenifa je prazna
na vratima je slika dječaka sa mlazom u rukama
i nema uzbuđenja kada se prilazi tim vratima
niti navike kucanja
iz poštovanja po njima
šerpa je prazna
ali stomak nije
u njemu ima svega i svačega
samo manjka majkine kuhanije
džepovi na staroj odjeći su prazni
a ruke su bez nade
da će pronaći neku vrijednost
davno sakrivenu
… i gledaj čuda
u džepu pod prstima nešto zaigra
to je olovni vojnik
davno izgubio vrijednost
na berzi vremena
sokak se čini praznim
jer niko ne pozdravlja
lijepo mišljenje stvoreno o čovjeku
na osnovu bivših ljudi
nestalo je kad i oni
čovjek uronjen u život
teži je za lakoću nestajanja iz života
njemu dragih ljudi
BOL U PRSIMA
Požurio sam u banju
sklopio sam napola pokvarenu mašinu za šišanje
to je bilo rutinski
kao sklapanje puške u vojsci
odsjekao sam dio sebe
eliminisao koji gram sa tijela
napravio sam promjenu na glavi koju svi mogu da vide
ostaje mi samo da se ošišam iznutra
negdje iza prsa zaglavljeno stoji
čupavo klupko
neki dlakavi sihir
koji sam progutao usput
magija koja se ne može ispljunuti kao vatra
kliker mjesečar koji se često budi
stidne dlake koje žive bez stida
runjavo srce
ili možda samo bol
koja svjedoči
životu
IZABERI PRAVI RAT
Ljudi s manom
oni što se naljute
kada ih na džogingu prestigneš
su jedina kočnica
da svijet bude
vječno pijan
vječno sretan
vječno nasmijan
zato ćemo nastaviti da pijemo
da se glupiramo
da se smijemo
i to je jedini rat koji mi
treba da vodimo.
KAKO TO IDE
I tako može da se živi
baš onako kako sam mislio da ne može
e itekako može
može se
kako god ko hoće
pa se priča o svemiru i bogu
ljudima životinjama i zdravom bilju
propovijeda se o nekim zakonima koji su došli izdaleka
jer smo mi ovdje bili isuviše glupi da bismo ih skrojili
pa se postave linije po kojima vječno pijani mali čovjek mora da hoda
ma dajte molim vas
zar tako može da se živi
e itekako može
čak i ovi veliki što su crtali linije
pijani su danonoćno
data im je moć
umjesto pića
i oni ne bi da hodaju duž linije
hodati uvijek istim putem
grijeh je
to kažu da ne bi vidjeli
kakva su nedjela počinili
noć prije
pa da ne daj bože sebi san unište
e to ne može
oni spavaju mirno i spokojno stoljećima
tako to ide.
OPET SAM U STANU
NA PETOM SPRATU
U SOLITERU BROJ TRI
davno sam prvi put
ušao u taj stan
prije sedam godina
tako davno
ili ne baš tako davno
kalendar može dati svoje mišljenje o tome
malo se toga promijenilo
zidovi šute
kao da im je svejedno
što sam došao
uobraženi
kao djeca nafilovana maminom pričom
kada vide tatu
kada se tata vrati
da vidi njih i mamu
pijan i pokajan
krenem da pričam
a zidovi
u stanu na petom spratu
u soliteru broj tri
progovaraju za mnom
sve zvuči kao prije
samo na podu nema starog tepiha
fali i par komada namještaja
eho je kada
riječi ponavljaju sebe
eho je kada
nakon puštenog krika tišina dobija zvuk
eho je kada
smisao krene da gubi sebe
eho je kada
samoća opet postaje jedina drugarica
u stanu na petom spratu
u soliteru broj tri.
TRANZICIJA
Suncokret se okreće za suncem
sunce pored svoje ljepote
i moći stvaranja
mora imati još nešto za ponuditi
njegov heliocentrizam i veličina
slabašni su protivnici
džepne dubine
konjskih snaga
i vrijednog pasoša
u konačnici
to je nimalo neizvjestan duel
i utakmica na koju se suncokret
kladi na sigurno
unaprijed znajući pobjednika
Mili Đukić rođen je 1987. godine u Mostaru. Piše poeziju, rjeđe prozu, a najčešće čita i ne piše ništa. Po struci je novinar, i to propali a po zanimanju ugostitelj sa malo više uspjeha nego u novinarstvu. Pjesme su mu dosad objavljivane po internetu, u knjizi „Rukopisi 36“ Dom omladine Pančevo. A 2014 godine objavljena mu je i prva knjiga pjesma „Sabrana djela iz oduzetog tijela“ pod etiketom „Bratstvo duša“. Živi i povremeno radi u Mostaru. Nada se novom pozivu na bauštelu u Skandinaviji.
Related Posts via Categories
