Iva Esterajher: GEHENA

Filed under: 2018,afirmator,arhiva,Broj 81 – decembar 2018,poezija i proza |

 

Sve se može promijeniti, čak i sada. Miluje debelu pseću glavu i razmišlja.

„Misliš da si spreman?“

Zeus ju fiksira pogledom – malo nju, malo keks u njenoj ruci. Izgleda boležljivo; usne su joj bijele, stopljene s ostatkom lica. Bolesna je od njega – svog čovjeka.

Zeusa je usvojila prije devet mjeseci. Jedini rotvajler u skloništu, nepoželjna roba. Bivši vlasnik odrezao mu je lijevo uho. Dita ga je odmah zapazila, polizao joj je ruku. Predlagali su joj da uzme nekog šnaucera ili havanezera. Mali psi s malim prošlostima. Ona, mršava žena sa šlampavo nanesenim tirkiznim sjenilom i sandalama sa šljokicama, ne ostavlja dojam da je pravi izbor za posvojitelja starog rotvajlera. Doima se plaha. Tepala mu je i razmazila ga, mrcinu od pedeset i osam kila. Ali njen čovjek – sasvim druga priča. Korektan prema psu, ali grozan prema ženi. Batine i vika. Prečesto. Dita je prolazila sličnu dresuru kao Zeus u prošlom životu. Možda su se zato i prepoznali.

Jedne ju je večeri pogodio daljinskim upravljačem u usta. Nije plakala, ali vidio je to u njenom pogledu, trešnji tijela. Uzgojila je mrkli mrak u sebi. Drugi ne primjećuju, ne vide ispod kozmetike. Samo Zeus zna istinu. Više ne uzima hranu koju mu on ostavi i ne dopušta da ga izvodi u šetnju. To smije samo ona.

Leon voli pse; u djetinjstvu je imao setere i ovčare. Voljeli su i oni njega, slušali ga, slijedili. Sviđa mu se osjećaj – voditi nekoga na uzici. Leon je alfa, zna to. Nije mu jasno zašto ga Zeus ne doživljava ozbiljno. Vjerojatno je ona kriva, navikla ga je da bude sličan njoj. Mlakonja, slabić. Vjerojatno je zaražen depresijom. Nema veze. Mrcina će odapeti za dvije-tri godine, a onda će nabaviti novoga. Neko štene umjesto starkelje iz skloništa, možda statforda. Taj bi prepoznao pravog alfu.

 

„Spreman?“

Zeus zauzima stav i čeka naredbu. Dugo se nećkala oko izbora riječi. Mora biti nešto dovoljno kratko da pas zapamti i dovoljno nepoznato ako nešto pođe po zlu.

Hebrejska riječ za pakao. Ostala joj je u glavi iz vremena dok je bila studošica teologije. Figuru od slame izradila je sama. Sakrila ju je u garaži zajedno sa svojim skulpturama. Glina, plastelin, vosak – rano se počela baviti modeliranjem. S devetnaest je imala prvu (i jedinu) samostalnu izložbu. „Naturščik“, tako su je opisali. Najčešće izrađuje skulpture ženskog akta. Leonu se sviđao njen hobi, zanimljive su mu žene sklone umjetnosti.

Izvukla je čovjeka od slame nakon što je onaj od krvi i mesa otišao na posao. Danas je prvi veliki test, generalna proba. Prije su vježbali samo na plišanim igračkama.

„Dođi.“

Zeus je zauzeo pozu, napinje mišiće. Upamtio je šifru. Oboje su znatiželjni kako će ovo ispasti.

„GEHENA.“

Jurnuo je svom snagom. Rastrgao čovjeka od slame. Iverica mu grebe nepce, nije ugodno.

„Bio si odličan.“

Češka ga po leđima, gura keks u gubicu. On joj se privija uz nogu.

„Mislim da si spreman. A i ja sam.“

Kratko odobravanje u formi laveža.

 

Večer se brzo spustila, brže nego što su očekivali. Kadar je namješten; nered posvuda – prljavi tanjuri, šalice, novine od subote, glinamol, Zeusova pišalina nasred sobe. Pazila je da sve bude gdje ne treba. Eskalacija se dogodi i na banalne sitnice, njemu je silno važno da ona čisti. Održava red u kući, skuha nešto. Bude prava.

Dita leži u njihovom bračnom krevetu i čeka zaplet. Pripremila se, zna da će boljeti. Mora tako.

„Pa gdje si ti?“

„Umorna sam.“

Čarobne riječi.

„Naravno. Stalno umorna. A ovdje je svinjac.“

Predstava počinje. Prognoza: predvidljivo.

Leon joj prilazi i vuče je za kosu. Dvije umjereno jake pljuske za početak. Teško joj pada što se ne smije braniti. Zna da mora imati na sebi vidljive fizičke dokaze.

Udarci u trbuh. Šutnuo ju je u prepone i rebra, opalio satom po sljepoočnici. Briše nos, ima mnogo krvi. Peku ju obrazi i koža iznad obrve, vjerojatno će ostati ožiljak od Leonovog Guessa (njezin dar za godišnjicu).

Bit će dovoljno. Ozljede na licu i abdomenu, plus poneka šljiva otprije, nitko neće kriviti psa. Mislit će da je instinktivno priskočio u pomoć. Iako za Ditu ovo nije dresura, nego prešutni dogovor. Znala je da želi pomoći, čim je odbio hranu od njega.

Pas se smjestio iza zavjese. Najeo se i istrčao ujutro. Naravno, rizik je tu: možda izjuri i napravi nešto prije vremena. Lavež bi sve uništio.

Lice joj je u krvi, tijelo izudarano. Sad je trenutak.

„Gehena.“

„Što si rekla?“

Leon posustaje s batinama. Nešto je nejasno u njenoj grimasi.

Pas je iskočio i ščepao Leona za nogu. Ovaj ga udara šakama po njušci, ali pas ga ruši dolje. Umorio se mlateći ženu. Pas ga grize po vratu i obrazima. Vjerojatno je probio arteriju, krv se razlijeva kao boja na Pollockovoj slici.

„Ti si sve smislila.“ Posljednje je što je rekao. Vrijedno epitafa.

 

Sad je slobodna. Smaknula je tiranina i pružila mu odmazdu. Pas je sretan, kaznio je Zvijer. Dobar su tim.

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.