Iluminacije Alme Jeftić
Sa mog jastuka
Budućnost izgleda tako daleko –
Bijeli oblaci u mojoj kafi
Tvoj jutarnji osmijeh
I moja izgubljena sjećanja
Tvoja agonija –
Utisnuta u mojim dlanovima
Osjećam da mogu čitati budućnost
Iz kratkih, tankih linija
Histerija –
Smještena u mojoj maternici
Dodiruje bijele oblake u kafi
Bojom tvoje vizije
Osjećam da mi tinta
Iz tvog pera
Riše skicu budućnosti
Preko otiska moga vrata na jastuku
Iluminacija
Moja poezija je rođena
I skrivena u bjelini
Obasjana ženstvenošću
U rimi mog uterusa
Moji stihovi su ukradeni
U borbi dva pera
I zabranjeno mi je
Tražiti njihove tragove i zvukove
Moje pjesme su ukradene
Iz moje maternice i grudi
Dok ne budu pronađene
Obojene tintom muškim iluzija
Rožnjača nadanja
Prvo ću razdvojiti
Svaki neuron tvoga mozga
Odmotati svaki akson
Koji vodi do tvoga
Frontalnog režnja
I zaviriti u svaku
Sinaptičku pukotinu.
Razotkrit ću skrivene djeliće
Tvojih misli
Koji su neuhvatljivi
Svjetlosti mikroskopa.
Ili magnetnoj rezonansi
Tvojih glagola
Ili kompjuterskoj tomografiji
Tvojih pridjeva.
Ili prostom skeniranju
Tvojih priloga.
I zareza.
I tačka-zareza.
Moram otkriti
Odgovor na pitanje
Koje muči
Moj limbički sistem:
Da li slika posljednjeg zagrljaja
Na rožnjači tvoga oka
Ima boju
Moje jutarnje sjene?
Alma Jeftić je doktorantkinja psihologije na Univerzitetu u Beogradu i viša asistentkinja na Programu za psihologiju Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Autorka je brojnih naučnih radova, jedne monografije i jedne zbirke eseja i poezije („Priručnik za sjećanje u prozi i stihu“, Dhira Verlag, 2012). Dobitnica je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada za eseje, poeziju i dramu. Do sada su njene pjesme i kratke priče prevedene na engleski, talijanski i slovenački jezik.
Related Posts via Categories
