Filonovo svjedočanstvo o Pilatu

Filed under: afirmator,broj-22-januar-2014,istorija |

vagaSa starogrčkoga preveo Luka Vukušić

 Židovski filozof i učenjak Filon iz Aleksandrije (oko 20. pr. Kr. – oko 50. posl. Kr.) u svojem djelu O poslanstvu Gaju citira pismo za koje tvrdi da ga je židovski kralj Agripa I. uputio rimskome caru Gaju, tj. Kaliguli. U tom se pismu, između ostalog, nalazi i sljedeće svjedočanstvo o Ponciju Pilatu:

 »Pilat je bio jedan od namjesnika, postavljen za upravitelja Judeje. Njegova želja da iskaže čast Tiberiju[1] nije bila ništa veća od želje da uznemiri narod kad je u Herodovoj palači u svetome gradu[2] postavio pozlaćene štitove koji na sebi nisu imali nikakav prikazan lik niti nešto drugo zabranjeno osim nužnog natpisa koji je spominjao ta dva podatka: tko ih je postavio i za koga su postavljeni. A kad je narod to saznao – događaj je već bio razvikan – postavi si na čelo četiri kraljeva sina koji po dostojanstvu i bogatstvu ništa nisu zaostajali za kraljevima, te druge kraljeve potomke i poglavare koji su bili među njima, pa stane moliti Pilata da ispravi novotariju sa štitovima i ne dira običaje koje su baštinili od predaka i koji su dotad kroz vjekove bili tako dobro čuvani da ih nisu mijenjali ni kraljevi ni carevi. A budući da se Pilat tome žestoko usprotivio – bio je naime po prirodi tvrdoglav, samoljubiv i otresit – povikali su:

‘Ne uzrokuj bunu, ne zameći rat, ne uništavaj mir! Nepoštivanje drevnih zakona nije isto što i poštivanje cara. Neka ti Tiberije ne bude izgovor za vrijeđanje naroda. On ne želi da se išta od našeg uništava. A ako ti tvrdiš suprotno, sam pokaži bilo zapovijed, bilo pismo, bilo nešto drugo tomu slično, pa da ti prestanemo dosađivati te kao izabrani poslanici svoje molbe možemo iznijeti caru.’

To što su zadnje rekli Pilata je najviše ozlojedilo jer uplašio se da ga uistinu kao poslanici ne optuže za druge osobine njegove vlasti: podmićivanja, nasilja, otimanja, zlostavljanja, vrijeđanja, česta ubojstva bez suđenja, njegovu neutaživu i izuzetno tešku okrutnost. Time rasrđen, kao čovjek podložan žestokim ispadima gnjeva, bio je u neprilici jer niti se usuđivao ukloniti ono što je jednom postavio niti je želio učiniti nešto čime bi ugodio podložnicima, dok je istovremeno dobro znao za Tiberijevu čvrstoću u takvim stvarima. Kako su poglavari to vidjeli i opazili da se premišlja oko onog što je učinio a ne želi da se to primijeti, napišu Tiberiju vrlo poniznu molbu. A kad ju je on pročitao, što je rekao o Pilatu i čime mu je zaprijetio! Kako se rasrdio iako ga srdžba inače nije lako svladavala, nije potrebno pripovijedati jer činjenice govore same po sebi. Naime, smjesta je, ne odlažući to za sljedeći dan, Pilatu poslao pismo užasno ga koreći i grdeći zbog neobične drskosti i zapovijedajući mu da odmah ukloni štitove i odnese ih iz glavnoga grada u Cezareju na moru, nazvanu po tvojem pradjedu Cezarejom Augustom,[3] da bi se ondje mogli postaviti u Augustovu hramu. I postavljeni su. Tako se sačuvalo i jedno i drugo: i poštivanje cara i drevni gradski običaj.«



[1] Tiberije, rimski car od 14. do 37. god. pos. Kr.

[2] Tj. Jeruzalemu.

[3] Rimski car Oktavijan August bio je pradjed cara Kaligule.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.