Emil Gebeješ: Znaš li da sloboda postoji u knjigama?

Filed under: afirmator,broj-21-decembar-2013,zabrane,zabranjeni |

clip_image002

I na kraju, dragi moj, nemoj nikada dopustiti da društvo određuje tvoj tok pisanja. Nemoj nikada kuronjama dopustiti to zadovoljstvo da cenzuriraju tvoja dijela. Skupi muda, otvori um i jednostavno piši.

Znaš li da sloboda postoji u knjigama?

Znaš li u čemu je zapravo problem? Problem je u slobodi, u tom skromnom stanju duha i uma.

Freedom´s  just another word for nothing left to lose.“

Svi zabranjivani pisci bili su veliki nitkovi, probisvijeti, propalice, potpuni luđaci, psihopati, alkoholičari, narkomani, sadisti, nemoralna bića.

„I am a drinker with writing problems.“

No, što zapravo znači sloboda? Slobodni su oni koji si dopuštaju sve vrste avantura, tjelesnih i psihičkih užitaka. Oni koji se porazu smiju u izobličeno lice iako su propali. I čine iste pogreške, ista luda poremečena djela, ne zato što su glupi, već zbog toga što imaju taj unikatni dar – slobodu. Možda je najbolja definicija slobode – sloboda ljudskog duha.
Čemu sve te gluposti o slobodi? Pa jednostavno, to je razlog zašto se knjige zabranjuju. Sloboda uma. Problem je u slobodi društva, a ne u slobodi pisca. Svi ti psihopati i ovisnici čije su knjige zabranjivane nisu bili budale, oni su jednostavno imali otvoren um, vidjeli su i shvačali stvari koje njihovo društvo nije moglo shvatiti.

„Books and all forms of writing are terror to those who wish to suppress the truth.“

Živimo u demokratskom svijetu i stoga se prema načelima demokracije niti jedno književno djelo nebi smjelo zabranjivati. A ipak se to čini, krše se demokratska prava pojedinca, isključuje ga se iz društva, proglašava ga se psihopatom, ovisnikom. Na taj način smo odgajani, takva je tradicija, bilo bi sramotno odgojiti dijete sa slobodnim umom. Sveta tradicija u kojoj se zaglupljuju ljudska bića.

„It is difficult to free fools from the chains they revere.“

Kada su me pitali kako ću se izjasniti na glupom referendumu o braku, rekao sam da ću zaokružiti protiv, laički rečeno, podržat ću pedere i lezbe. Tada su me optužili da sam izdao Hrvatsku. Dugo vremena nisam mogao shvatiti zašto sam izdao ponosnu demokratsku zemlju Hrvatsku ako sam glasao za zaštitu manjina, ako sam zaokružio demokratski odgovor. Tada sam shvatio da nisam dio modernog Hrvatskog društva koje samo na papiru podržava sve svoje stanovnike. Kao i uvijek, tada su počele sve one priče vezane uz rat i religiju.


Kao prvo, rat se vodio kako bi se političari i poduzetnici obogatili iza paravana o borbi za slobodu i demokraciju. Ja sam mojim glasom samo podržao slobodu i demokraciju za koju su ljudi ginuli. A što se tiće religije, religija je najgluplji ljudski izum. Apsurdno je što svi ti veliki domoljubi obožavaju židovskog Boga i njegovog sina, (da, Isus je imao dva oca i majku, cugao je, vjerovatno uzimao narkotike, imao dugu kosu i bradu, bio je jebeni hippi) a mrze židove i sve one koji su drugačiji. Pogotovo ako imaš drugačije mišljenje koje se kosi sa ideologijom savršene religije. Nije tajna da je kršćanstvo zabranilo i spalilo najviše knjiga i njihovih autora. Ako netko napiše da je njihov Bog budala, (kršćanski Bog je budala) zabranit će ga i sudit će mu se za vrijeđanje tako plemenite religije zasnovane na zločinima, sado- mazo igrama, pljačkama, silovanjima, ubojstvima i ostalom kolekcijom najgorih zločina u ljudskoj povijesti. A što se dogodi kada kršćani napadnu drugu religiju? Tiskaju tu knjigu koja napada i vrijeđa drugu religiju i ona postane bestseler. Naravno, da ne dođe do zabune, to rade sve velike religije.
Ali tako su nas oodgajali. Ne postavljaj pitanja i slijepo slijedi bogove koji ubijaju ljudska bića.

„Freedom is the only law which genius knows.“

Kada je Comte de Lautréamont napisao Maldororova pjevanja, zabranili su ga jer je postavio zabranjena pitanja. Najviše me dojmio njegov opis gdje dolazi u raj i ugleda trulog Boga kako jede ljude. Naravno, u očima poštenog naroda iz 19. Stoljeća to je neviđena hereza. Ali dečko je samo na slikovit način opisao kako je religija pogubna za ljude. Njegova knjiga je dugo ležala u zaboravu sve dok je nisu pronašli nadrealisti i proglasili je jednom od najgenijalnijih knjiga.
Nadrealisti i revolucija 60-ih bili su najbliže slobodi uma. Nirvani, možemo to i tako nazvati, Sve je to ista materija.

„Break on Through (To the Other Side)“

Prihvačanje tuđeg mišljenja bez obzira dali se kosi s tvojim mišljenjem ili ne.
A učili su nas kako su oni bili zli ljudi, prljavi hippiji, sotonini sluge, poremečeni slikari i pjesnici. Da, učili su nas pun kurac gluposti.

Ali ipak, to je u redu. Sve je dobro osmišljeno i funkcionira još iz 19.-og stoljeća kada su osnovane prve javne škole. Treba narod držati pod kontrolom, davati mu samo određeno znanje, cenzurirano koje mu ne može proširiti percepciju. Jer staro pravilo đungle „najjači preživljava“ počinje blijedjeti. Pojavilo se novo pravilo: „Pametniji preživljavaju.“
Neće preživjeti svi ti kršćani, muslimani ili židovi koji ne koriste svoj um, već oni koji ih kontroliraju. Za nekoliko stotina godina svi ti priglupi ljudi će nestati. Ili će ih istrijebiti, ili će toliko oglupljeti da više neće imati pravo glasa i radit će u rudnicima, daleko od očiju javnosti. Preživjet će oni pametni, a oni neće zabranjivati knjige. A možda i hoće, tko zna?

Da li bi trebalo zabranjivati bolesne nemoralne knjige? Ne. De Sadea su zabranjivali i zatvarali u ludnice zbog njegovih djela. Ako danas na nekoj porno stranici upišete „hard sex“, pronaći ćete svu moguću šarenu kolekciju Sadeovih opisa seksualnih užitaka. Mogli bi reći da je čovjek živio u krivo vrijeme. No možda i nije? Da je živio u današnje vrijeme bio bi nitko i ništa, ovako je bar popularan. Također ne treba zabranjivati rasističke knjige, iz njih možemo naučiti koje ljude treba likvidirati. Rasiste, naravno.
Dakle, knjige se zabranjuju zbog religije i politike. Dva elementa koja su stvorena kako bi upravljala životima malih ljudi. Ali moguče je i to prejebati. Ako završiš na sudu uvijek se možeš braniti da si iz druge religije/političke stranke i da nema nikakvog vrijeđanja jer ti tako tvoji idoli/ideali nalažu. Na primjer, ako te optuže za herezu, možeš izjaviti da si sotonista kome religija nalaže da vrijeđaš kršćanskog boga i u pravilu morali bi te osloboditi optužbi jer se radi o drugoj religiji/sekti. Čuj, ovdje smo samo jedamput, treba iskoristiti tu priliku do krajnih granica. Ljudi će uvijek pričati da smo loši, da smo narkomani, alkoholičari, psihopati i svi ostali lijepi epiteti koji se vežu uz pisce. Jebi ga, koju god religiju odabrao, ideš u pakao prema drugih 10, koju god političku stranku odabrao, svejedno je to glupost koja nema baš previše smisla.

„Writing is a dog´s life, but the only life worth living.“

I na kraju, dragi moj, nemoj nikada dopustiti da društvo određuje tvoj tok pisanja. Nemoj nikada kuronjama dopustiti to zadovoljstvo da cenzuriraju tvoja dijela. Skupi muda, otvori um i jednostavno piši. Lako je, daj prstima toliko slobode da sami plešu po papiru, ti samo sjedi i divi se svojoj genijalnosti. Isus je homoseksualac, Hrvatska vlada je govnasta vlada. Vidiš, lako je, samo je potrebno imati muda. Svi zabranjeni pisci imali su ih. I isplatilo im se, možda ne za života jer tu opet vrijedi drugo pravilo: Mrtvi uvijek prodaju više od živih.
A čuj, možda je dobro biti zabranjen. Tvoja djela čita određena skupina ljudi, a ne obični trivijalci koji bi te samo popljuvali i kritizirali.
Jebi ga, svijetu su potrebni psihopati i ovisnici kojima je neka budala dala papir i olovku. Ljudima bi bilo dosadno bez nas. Zaboga, poubijali bi se međusobno. Moramo postojati, za dobrobit ljudske rase.

“The most important kind of freedom is to be what you really are. You trade in your reality for a role. You trade in your sense for an act. You give up your ability to feel, and in exchange, put on a mask. There can’t be any large-scale revolution until there’s a personal revolution, on an individual level. It’s got to happen inside first.”

Autor: Emil Gebeješ

* napomena: stavovi iskazani u ovoj rubrici nisu uvek i stavovi redakcije Afirmatora

One Response to Emil Gebeješ: Znaš li da sloboda postoji u knjigama?

  1. Pingback: Kako (ne)pisati: Pisanje: Gebeješ | Beleg

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.