PROFESORSKA TUGA
Profesorska tuga je golema,
pred penzijom – dinarčića nema!
Isparili evri i dinari,
svako samo za svoj stomak mari.
Roditelji jure za zaradom,
dilerišu na pijaci kradom.
Kome, profo, daješ vaspitanje –
roditelju daj obrazovanje!?
Oj, Srbijo, polunepismena,
srozasmo se u davna vremena!
Pametnije od nas su gorile –
Genetsko nam stablo poklonile.
Budućnost nam prava fantastika,
to pećinskog života je slika!
Posramljena ćuti današnjica,
pred potomstvom večita grešnica.
Nakupi se zemaljske gamadi –
svi su drčni, a malo ko radi!
A ko radi, pljačka po estradi,
luda raja divi se paradi!
Profo dragi, dvorska luda budi,
neznanjem ti neznalica sudi!
Đura Šefer Sremac