Home » Archives by category » sf / horor
Mario Lovreković: Na poklopcu lijesa

Mario Lovreković: Na poklopcu lijesa

  Na poklopcu lijesa   Tragovi su ostali, nakon tebe.   Vrijeme sam zarobio, čitajući tvoje znakove, tvoje poruke. I naposljetku ostadoh slijep.   Što si mi to htjela reći?   Zasigurno si htjela otići, bez pozdrava i dodira, posljednjeg poljupca, otići bez strasti i srca.   Zasigurno si htjela ubiti, stvoreno u zajedništvu, podariti […]

Mario Lovreković: STRAVA

No Comment
Mario Lovreković: STRAVA

Ima strave dok god se proteže potreba za njom, a ponekad, kada je nema, nedostaje. Puzeća glad, kamen koji isijava smrtnost, stravičnost koja nas grli, ljubi, i dira tamo gdje nije svakome dopušteno prići. Pa i volimo je na kraju, koliko god se bojali u početku, želimo je bilo kada osjetiti i na bilo koji […]

Continue reading …

Mario Lovreković: Heretik

No Comment
Mario Lovreković: Heretik

Odbijam ti, Bože, po receptu novi život rađati, jedino što mogu je smrt koju čekaš Tebi iskreno podariti. Pružiti Ti patnju koju razum Tvoj nikada neće svladati, a za to moja mrtva duša, vjeruj, zapravo neće mariti. Mogao si, patiti me još i više, mogao si učiniti da mi majka boli utjeha u tuzi bude, […]

Continue reading …

Ladislav Babić: Uravnoteženje

No Comment
Ladislav Babić: Uravnoteženje

  Ubio sam sina. Pijuckam svoje zadnje pivo na slobodi, sjedeći na stepeništu spomenika posvećenog legalnim ubojicama iz nekog od bezbrojnih ratova prošlosti. Nisam ga ubio, jer sam ga smatrao najboljim čovjekom kojeg poznajem, niti zbog vlastitih zabluda u to vjerovanje, već zbog činjenice što me je premlatio na mrtvo ime, iz posve banalnih razloga. […]

Continue reading …

Marko Mrazović: VEŠTICA

No Comment
Marko Mrazović: VEŠTICA

  Pitala se kada će već jednom prestati. Zar im nije dosta? Svakom normalnom bi već dosadilo. Kako je moguće da su toliko uporni? „Na lomaču, na lomaču, na lomaču!“ Da, njihovo skandiranje joj je ponovo paralo uši. Zar ti glupani ne vide da je već na lomači? Što bar ne viču: spalite je? „Uraaa,“ […]

Continue reading …
Mario Lovreković: KIŠA

                            Suze su, pomislih, nebo ih stvara. Krute su, hladne, neumoljive, bez smisla i dalje natapaju tlo. Pozdravljam se s njima, uništavam si zjenice, pretvaram ih u sljepoću. Kapci su mi teški od nesanice, jer okno mi pruža nemir, propušta zvukove živućih, […]

Continue reading …
Nemanja Danilović: Plastelin

Tata, tata… Ne sada, Juniore! Sto puta sam ti rekao da me ne prekidaš kada radim. Ako ne predam ovo gospođi Gruber do utorka možemo da se pozdravimo sa letovanjem ove godine. Što se malo ne igraš sa plastelinom koji sam ti jutros kupio? Ali, igram se, tata. Zato sam i došao. Treba mi… Čuje […]

Continue reading …
Ladislav Babić: EMIGRANT

      Stajao je u polumraku, nepomično izdvojen od nabujale gomile. Promatrao ju je defokusirano, s mislima na njoj, a istovremeno daleko od nje. Bilo je nešto čudno u ovoj masi. Dugo je razmišljao, tražeći odgovor po čemu se ova gomila razlikuje od onih koje je ranije viđao po trgovima, na koncertima, nogometnim utakmicama […]

Continue reading …

Mario Lovreković: Pantera

No Comment
Mario Lovreković: Pantera

Hladna je noć. Ležim na travi izvan grada i ližem krv. Osluškujem kako drveće širi grane, zvuk je jednak otvaranju vrata koja snivaju na spojnicama satkanim od hrđe. Promatram lišće koje iznebuha mijenja boju, postaje tamno i staro. Strahujem da mi razum odlazi na počinak od slame i vjetra, rađa se unatrag, jer sve što […]

Continue reading …

Mario Lovreković: KRILA

No Comment
Mario Lovreković: KRILA

Sukobljen sa svjetlom zaljubio sam se u tamu. Bilo bi uzaludno nabrajati razloge, dovoljno je samo pogledati svijet oko sebe i sve proklete koji su ga odgojili. Tmina mi je iskrenija od čovječanstva, privržena kao majka djetetu. Potopila me iluzija u koju sam zakoračio, crna voda u kojoj sam namjerio očistiti svoju dušu, utopija. Bješe […]

Continue reading …
Page 1 of 13123Next ›Last »