Peta godina mi kuca na vrata kako sam u ovom „Sivogradu“, kako reče moj kolega domac sa književnosti (nadam se, gospodine Sobakov, da nećete da se ljutite što reklamiram vaš brend). Mnogo sam upoznao sivogradske čitaonice, menze, gradske prevoze i pekare. Kul je to, sada kad god da dođem sa glavne autobuske stanice, uvijek ću […]
Continue reading …Kakvo je tvoje mišljenje o današnjoj satiri u Srbiji? Ako kažem da je današnja satira u procvatu plašim se da ću se ujesti za jezik. Pošto postoji teza da kvantitet rađa kvalitet mogli bismo reći da je tako, ali previše se toga danas naziva i satirom i humorom, a da toga ima samo u naznakama. […]
Continue reading …Gladni smo pravde, bez hleba smo već navikli. Dok uzmem svakom svoje, sebi dam tuđe – moglo bi i više da mi preostaje, reče ministar. Gde god nađeš zgodno mesto, stečajnog stranačkog direktora posadi. Nemamo više izdajnika. Sve je već izdato – tajkunima. Postadosmo besklasna država. Od političke suše više ni pšenica ne klasa. Nova […]
Continue reading …Gospodine Čotriću, kakvo je Vaše mišljenje o današnjoj satiri u Srbiji? Imamo dobru satiru, jedino što nemamo gde da je objavljujemo, pa ljudi moraju da nam veruju na reč. Većina pismenih, koji su, inače u Srbiji, manjina, misle da posle Radoja Domanovića, koji je umro pre jednog veka, drugih satiričara više nije bilo. Kad je […]
Continue reading …Postojala je država. Naroda i narodnosti. Onda se jednog dana dogodio narod. Sam sebi. Nenadano. Uz pomoć Onih, kojima se to prohtelo. Događanje bi prošlo neprimećeno. Ali, Oni nisu tako hteli. Zato je narod pušten s lanca. Mnogo je galamio. Malo pretio. Malčice se pravio važan. I bes je iscurio. Kanalisano. Po planu i programu. […]
Continue reading …Agencija- muza nepotičkog zapošljavanja. Kod nas je odavno prohujalo s vihorom jer smo o svemu, kao Skarlet, mislili sutra. Slava je za vernike prilika da budu bliži Bogu, za nevernike prilika da budu bliži stolu… Kod nas je sve razvodnjeno. Ušla nam voda u uši. Pod punom odgovornošću izjavljujem da sam potpuno neodgovoran. Uhvatiše me […]
Continue reading …Poezija tiho prati neke ljude kroz život i kao nit se prekida. Ispod jednog usamljenog drveta, na usamljenom polju, isušenom od zimske košave, i neobično živom, pored kola hitne pomoći i nekoliko milicajaca vrane su imale svoj pir. Čeprkajući pokoricu zemlje zasejanu žitom, kao da su htele da se narugaju svojim kricima. Dosadna košava danima […]
Continue reading …Vreme je za korenite promene. Umesto trave, ješćemo korenje. Stigli smo do dna. Idemo dalje. Nisam čovek od reči, već od slova. Pisac sam. Ostvario mi se san. Sad možete da me probudite. Taj političar je siroče. Ostao je bez stranke. U našoj političkoj bajci ne postoji tri praseta, već tri vuka! Nije tačno da […]
Continue reading …Knjiga je izvor znanja. Ako ima žednih. Aforističar nije pas, a stalno laje na zvezde. Sajam knjiga je sasvim uspeo: najviše profitirali đaci. „Pozajmili“ pun ranac knjiga sa rafova, na neodređeno vreme. Profesori su pali na niske grane. Preživeće – sa visokih bi slomili vrat pri padu. Nije nauka zec da će pobeći. A u […]
Continue reading …Izlazili smo često u kafić „Gluvarenje“ – reče Darko Vulević – mesto koje se nalazilo između starog sajdžije i „žute“ pekare u kojoj su pravili najbolje štapiće sa makom i belim vinom. Tada mi se veoma dopadalo da igram ulogu „filozofa života“. Po ceo dan krivio sam se na barskoj stolici, lokao pivo za pivom, […]
Continue reading …