Home » Archives by category » poezija

Tri pesme Tihane Smiljanić

Moje ima nešto magijsko u prostorima nisam to izmislila pitaj stare slovene zato nisam mesecima išla u jednu poslastičarnicu zato me štrecne pitanje iz vedra neba dok se obuvam ili spremam hranu „jesam li prevarena u svom stanu u svom krevetu“ Šta ako nailazi trola u punoj brzini samo se krajičkom mozga pitam „šta ako…“ […]

NE TAKNUVŠI Prstima Ne taknuvši, Dodirne Celo moje telo Samo jednim Osmehom. I slomi. SVA NEŽNOST Tebi Za volju, Sva mi je nežnost Ruke koju pružam Na dlan stala. Ucrtava ti se u kožu I tetovira moje ime Dodirom. TIŠE OD TIŠINE Sa svih strana, Tiše od tišine, Opkolila me ljubav Poput vlage Što se […]

Continue reading …
Vesna Kovačević Sokolović: PESME

SMIRAJ Smiraj srca donosi konačni spokoj u glasu, prepunom zvončića spremnih na radost, i konačni mir duše, zbog dugo čekanog osmeha plavog neba, koje u najvećem zanosu moje pesme boji nežnošću. PROLAZNOST Slučajnost ne postoji Na toj stazi, čega se plašiš? Prošlosti i sumnje? Proricanja budućeg? Kada prođu pakleni sati zatvori ljubav prema lepoti, u […]

Continue reading …
Vesna Kovačević Sokolović: Pesme

SRCE SAMOĆE Pokajani razbojnik na krstu, odgovori na zapitanost o tajni stvari, reka koja teče – modra, vreme koje ne postoji. Slabi otkucaji bilâ u svetu koji nestaje u tmini, u koju su se utopili i svi drugi svetovi. Bezbroj zvukova u pustinji. Ubrzani hod misli i ustreptalo srce ne vodi oslobođenju od stega besmislenog […]

Continue reading …

Možeš se, recimo, udati, neko vrijeme ćeš biti poštovana kao supruga, novitet, ona koja je ispunila svoju svetu dužnost, barem ćeš babe i inboks jebače maknuti s grbače, ali neće dugo trajati, smetat će prvo njemu, kako čistiš kuću, ili je ne čistiš, kako se krećeš, šminkaš, kako te kolega uvijek lijepo pozdravi, ljepše nego […]

Continue reading …

Teško je Teško je ujutru otvoriti oči i osetiti opori zadah. Teško je čuti hiljade glasova, a ipak verovati u svoj. Teško je kad izgubiš druga. Teško je kada niko ne sluša, lli kada neko sluša, a ti paranoično misliš da te ne podnosi. Teško je staviti glavu na šine. Teško je neutamničiti voljene svojim […]

Continue reading …

HISTRIONKA Bacala je korpice od tijesta golubovima ispred starog Mogrena a jela samo jagode u želeu Želja ta željica pusta pjena na usta svima Skakala je školice i hitala u vodu žabice atrakcija za turiste ta mala obijesna Smotala bi cijeli svijet oko malog prsta kad bi htjela A prst da joj daš ruku ti […]

Continue reading …

DORUČAK, Simo Vasić

No Comment

brašnjavo jutro na masnom papiru susedne pekare i pita zeljanica u tvojim ustima pa onda pohabana crvenkasta pređa u čaši vina i smeh sve me boli   teške su jutarnje vesti dobošar na keju najavljuje prve horde svetla i petla kako krilima raspiruje žar na Dunavu nakarminisani zidovi u besomučnom iscrtavanju krugova pomeraju centar koji se […]

Continue reading …

Van kontrole Uzmiču obzorja u razmrljanim crtama preklapaju se sivila tuneli bez krajeva gradovi bez početaka neonske reklame i džambo plakati ostaju u naborima prašine tek vlakove na prugama uz more kad jako zapuše zapljuskuju valovi u prozorima s unutarnje strane zabrinuti odrazi dječje ruke mašu u dronjavoj odjeći vagon restoran kariran stolnjak slaba kava […]

Continue reading …

Pod podmuklim suncem nad oranicama, voćnjacima, livadama kraj bunara, izvora, potoka nemirno srce od vreline da sakrije da okrepi telo sanjivo da odagna sile nečastive. Pod prokletim suncem što ko slutnju, za vratom oseća i zvuk demonskih koraka negde u daljini pa u muk. Pod zlokobnim suncem plač davno umrlog Čoveka. Biografija: Svetlana Stanković Avakumović, […]

Continue reading …
Page 1 of 26123Next ›Last »