Home » Archives by category » poezija i proza (Page 4)

Imam utisak da mi je svaka zima gora od one prethodne. Ova, 30 i neka po redu, ponovo je sa sobom donela osećaj besmisla, depresiju, pogled crknute kokoši i gomilu lekova sa trouglom na kutiji koje sam gutao. Rano je. Još jedna noć koju sam proveo boreći se sa svojim demonima. Kroz prozor vidim […]
Continue reading …

Što sam stariji, sve češće spominjem neka stara dobra vremena. Iako ustvari nemam pojma šta je to. Došle su mi pod ruku neke kevine novine, miks nadrilekarstva, estrade i uputstva za preživljavanje penzionera. Na zadnjoj stranici, postavili su pitanje nekoj pevačici (jednoj od mnogih novokomponovanih) šta bi uradila kada bi se ponovo rodila? Da […]
Continue reading …

Za sve u životu postoji prvi put. Pa tako i za psihoterapiju. Obično odem jednom u dve nedelje. Malo sam se sredio. Barem ja tako mislim. I ona, psihoterapeutkinja. Dve nedelje su taman pravi period. Ni previše kratko da sam napraviš korak napred, nešto dobro, neki pomak, ni previše dugo da sjebeš sve ono […]
Continue reading …
Č E K A J U Ć I ,,I da više nikada ni reč ne napiše…” Čuvši taj cement-kompliment Dođe ti da se ubiješ Ali to ne činiš Već čekaš Godoa Dok sediš na crnom mermeru od humora Čekajući dan da se nebesa otvore Čekajući noć koja se ne nazire S U […]
Continue reading …
Сунчане задушнице Октобар, јесењи април; Месец сунчаних задушница. Обилат плачем и безнадним Ишчекивањима. У руху мог трошног тела, Нека сила, неки лахор, довукла ме к теби. Каква срећа! Уста певају боље од срца, а оно је Згромљено Вечитом месечином. Воћњак обран, пуст и нежан, Малаксале љупкости Над ружама зимским. […]
Continue reading …

Kada psa koji je dugo bio na lancu odvežeš, on se obavezno od oduševljenja saplete u tom prvom trku, katkad i lupi glavom u nešto usput. Izašao sam u noćni klub. Posle dugo vremena. Sam. U kafiću bih delovao kao očajnik. Sam. Ovde ne. Ima nas mnogo. Takvih. Samih. Mrak i buka moje […]
Continue reading …
O NOVSKOJ (za V.V) Posebne osobe su uvjek mali ferali koji veoma neprimjetno osvetljavaju vašu dušu i njihova svijetlost je dar sa neba, Koja vas grije i nadahnjuje Srce tu svijetlost prepozna odmah u njoj I osjeti tu radost i bezbrižnost Tu bujicu čiste ljubavi koju pruža svakim danom sve više, A koja je […]
Continue reading …
Još nije vreme Tvoji koraci mirišu na novembarsku krv, na avgust i broj četrnaest. Njihovi otisci izbijali su po beogradskim pijacama i kiša je pretila da će probiti kosti mrtvog vojnika. Mi smo nastali iz plave vatre podzemlja. Potomci blata i drveća čija se kora maskira bojom patlidžana i kojima lice uvek poprimi oblik crnog […]
Continue reading …
Početak zime Antene naslućuju signale. Krljušt se ježi na krovovima. Prozori postaju akvarijumi u kojima rone senke. Trebalo bi izvući jorgan, skinuti prašnjavi čaršav sa rebra grejalice, od sebe sakriti kaiš, žilete, kutiju tableta za spavanje, jer sa radija javljaju, sneg će večeras padati preko čežnje i nesanice. Jedino su deca spremna […]
Continue reading …
#1 VRATITE SE ASTRONAUTI O, lijepa o, divna o, krasna o, Dosadna slobodo! Sleti leptir na partiture, sleti i savije crtovlje, i onda odleprša nazad u san ostavivši tamnom orkestru iza sebe rollercoaster, jer na krilima nema nove katastrofe, kao što nema ni u vuku, koji ode u lov u […]
Continue reading …