Ako je bezdan dubok,
puno je plići od moje ljubavi…
Klanjam se pred samim sobom,
samo zato da bih poljubio tuđe noge.
Sumnja jednog čovjeka ubija volju.
Vjera u druge ubija nas.
Da mi je barem jednom ustati i reći: „Zbogom“.
Tada bih znao da sam dovoljno jak za poraz.
Promatram iz mračnog kutka.
Nemoj paliti svjetlo, jer više neću vidjeti!
Potjera za pažnjom – smrt jedne duše.
Biti nemoćan je gore nego biti mrtav, jer imaš priliku, a ne možeš.
Živjeti na rubu je dobro, jer – još nisi pao.
Ludilo je zaboravljeno mjesto na kojemu se svi mi kad tad nađemo.
Kada te bol nauči živjeti, smrt ti postane najbolji prijatelj.
Što mi se kosti teže griju, to više u prošlosti živim.
a može i, kao drugi aforizam:
Što mi se kosti teže griju, to više umirem.
Zažmiri i pati.
Prekrasno je kada s tugom možeš upotpuniti dan.
Bože, daj da dođem gore, samo da vidim jel’ sve u redu.
Mario Lovreković